Instaliranje Debian GNU/Linuxa 2.2 za Alpha ------------------------------------------- Bruce Perens Sven Rudolph Igor Grobman James Treacy Adam Di Carlo verzija 2.2.27, 14. 10. 2001. ------------------------------------------------------------------------------- Sažetak ------- Ovaj dokument sadrži instalacijske upute Debian GNU/Linux 2.2 sustava za Alpha (``alpha'') arhitekturu. Također upućuje na daljnje informacije i informacije o maksimalnom iskorištavanju vašeg novog Debian sustava. Postupci iz ovog dokumenta _nisu_ namijenjeni korisnicima koji nadograđuju postojeće sustave; ako nadograđujete, pogledajte Napomene izdanja za Debian 2.2 (http://www.debian.org/releases/2.2/alpha/release-notes/). Obavijest o autorskim pravima ----------------------------- Ovaj dokument se može distribuirati i mijenjati pod uvjetima GNU Opće javne licence (General Public License). (C) 1996. Bruce Perens (C) 1996., 1997. Sven Rudolph (C) 1998. Igor Grobman, James Treacy (C) 1998.-2000. Adam Di Carlo Ovaj priručnik je slobodan softver; možete ga redistribuirati i/ili mijenjati pod uvjetima GNU Opće javne licence (General Public License) kako ju je objavio Free Software Foundation; ili verzije 2, ili (po vašem izboru) bilo koje kasnije verzije. Ovaj priručnik se distribuira u nadi da će biti koristan, no _bez ikakva jamstva_; čak i bez podrazumijevanog jamstva trgovinske prikladnosti ili odgovaranja određenoj svrsi. Za detalje pogledajte GNU Opću javnu licencu. Primjerak GNU Opće javne licence je dostupan kao `/usr/doc/copyright/GPL' u Debian GNU/Linux distribuciji ili WWW-om na GNU-ovim stranicama (http://www.gnu.org/copyleft/gpl.html). Također ga možete dobiti pisanjem na adresu: Free Software Foundation, Inc., 59 Temple Place --- Suite 330, Boston, MA 02111-1307, SAD. Zahtijevamo da primjereno navedete Debian i autore ovog dokumenta u svim materijalima izvedenim iz ovog dokumenta. Ako izmijenite i poboljšate ovaj dokument, zahtijevamo da obavijestite autore ovog dokumenta preko . Tabela Alpha arhitektura je izvedena iz informacija Jaya Estabrooka, uz ljubazno dopuštenje. ------------------------------------------------------------------------------- Sadržaj ------- 1. Dobrodošli u Debian 1.1. Što je Debian? 1.2. Što je GNU/Linux? 1.3. Što je Debian GNU/Linux? 1.4. Što je Debian GNU/Hurd? 1.5. Nabavljanje najnovije verzije ovog dokumenta 1.6. Organizacija ovog dokumenta 1.7. UPOZORENJE: ovaj dokument je problematičan 1.8. O autorskim pravima i programskim licencama 2. Zahtjevi sustava 2.1. Podržani hardver 2.2. Instalacijski mediji 2.3. Potrebna memorija i diskovni prostor 2.4. Periferije i ostali hardver 2.5. Nabavljanje hardvera posebno za GNU/Linux 3. Prije nego počnete 3.1. Backupi 3.2. Informacije koje će vam biti potrebne 3.3. Namještanje hardvera i operativnih sustava pred instalaciju 4. Particioniranje tvrdog diska 4.1. Pozadina 4.2. Planiranje korištenja sustava 4.3. Imena uređaja u Linuxu 4.4. Preporučena particijska shema 4.5. Primjeri particioniranja 4.6. Particioniranje prije instalacije 5. Metode instaliranja Debiana 5.1. Pregled instalacijskog procesa 5.2. Biranje pravog instalacijskog seta 5.3. Izvorni mediji za instalaciju u različitim dijelovima instalacije 5.4. Opis datoteka instalacijskog sustava 5.5. TFTP 5.6. Diskete 5.7. CD-ROM 5.8. Hard Disk 5.9. Instaliranje NFS-om 6. Dizanje instalacijskog sustava 6.1. Parametri dizanja 6.2. Tumačenje kernelovih poruka pri pokretanju 6.3. Dizanje sustava s tvrdog diska 6.4. Instaliranje s CD-ROM-a 6.5. Dizanje TFTP-om 6.6. Alpha Console Firmware 6.7. Dizanje sa SRM konzole 6.8. Dizanje s ARC ili AlphaBIOS konzole 6.9. Dizanje s MILO-m 6.10. Problemi u postupku dizanja 7. Korištenje `dbootstrap'a za početnu konfiguraciju sustava 7.1. Uvod u `dbootstrap' 7.2. ``Napomene za ovu verziju'' 7.3. ``Glavni izbornik instalacije Debian GNU/Linuxa'' 7.4. ``Konfiguracija tipkovnice'' 7.5. Pred-učitavanje upravljačkih programa 7.6. Posljednja prilika! 7.7. ``Particioniranje tvrdog diska'' 7.8. ``Inicijaliziranje i uključivanje swap particije'' 7.9. ``Inicijaliziranje Linux particije'' 7.10. ``Montiranje već inicijalizirane particije'' 7.11. ``Instalacija kernela operativnog sustava i modula'' 7.12. ``Konfiguracija modula podrške uređajima'' 7.13. ``Konfiguracija mreže'' 7.14. ``Instalacija osnovnog sustava'' 7.15. ``Konfiguracija osnovnog sustava'' 7.16. ``Omogućavanje izravnog dizanja Linuxa s tvrdog diska'' 7.17. Trenutak istine 7.18. Postavite rootovu lozinku 7.19. Stvorite običnog korisnika 7.20. Podrška za shadow lozinke 7.21. Izaberite i instalirajte profile 7.22. Logirajte se 7.23. Namještanje PPP-a 7.24. Instaliranje ostatka sustava 8. Daljni koraci i kamo nakon toga 8.1. Ako ste novi u Unixu 8.2. Kako se orijentirati na Debian 8.3. Literatura i informacije 8.4. Kompajliranje novog kernela 9. Tehničke informacije o boot-floppies 9.1. Izvorni kod 9.2. Rescue Floppy disketa 9.3. Zamjenjivanje kernela na Rescue Floppy disketi 9.4. Diskete osnovnog sustava 9.5. Izgrađivanje lokalizirane instalacije 10. Dodatak 10.1. Više informacija i nabavljanje Debian GNU/Linuxa 10.2. Linux Devices 10.3. Pogovor prijevodu 11. Administrativno 11.1. O ovom dokumentu 11.2. Pridonošenje ovom dokumentu 11.3. Veći prilozi 11.4. Priznanje zaštitnih znakova ------------------------------------------------------------------------------- 1. Dobrodošli u Debian ---------------------- Vrlo nam je drago što se odlučili isprobati Debian, i uvjereni smo kako ćete uvidjeti da je Debianova GNU/Linux distribucija jedinstvena. Debian GNU/Linux spaja visoko kvalitetan slobodni softver iz cijelog svijeta, integrirajući ga u dosljednu cjelinu. Vjerujemo da ćete uvidjeti da je rezultat doista bolji od pukog zbroja dijelova. Ovo poglavlje pruža pregled Debian Projekta i Debian GNU/Linuxa. Ako već znate o povijesti Debian Projekta i Debian GNU/Linux distribucije, slobodno preskočite sljedeće poglavlje. 1.1. Što je Debian? ------------------- Debian je potpuno dobrovoljna organizacija posvećena razvoju slobodnog softvera i promicanju ideala Free Software Foundationa. Debian Projekt je započet 1993. g., kada je Ian Murdock poslao otvoreni poziv softverskim razvijateljima da doprinesu kompletnoj i dosljednoj softverskoj distribuciji baziranoj na relativno novom Linux kernelu. Ta relativno mala grupa entuzijasta posvećenih svom zadatku, koju je u početku financirala Free Software Foundation (http://www.gnu.org/fsf/fsf.html) i na koju je utjecala GNU (http://www.gnu.org/) filozofija, je tijekom godina narasla na organizaciju od oko 500 _Debian Razvijatelja_. Debian Razvijatelji su uključeni u raznolike aktivnosti, uključujući uređivanje WWW (http://www.debian.org/) i FTP (ftp://ftp.debian.org/) servera, grafički dizajn, legalna analiza softverskih licenci, pisanje dokumentacije, i, naravno, održavanje softverskih paketa. U interesu komuniciranja naše filozofije i privlačenja razvijatelja koji vjeruju u principe koji su bit Debiana, Debian Projekt je objavio brojne dokumente koji opisuju naše vrijednosti i služe kao vodiči objašnjenju bivanja Debian Razvijateljem: * Debianov društveni ugovor (http://www.debian.org/social_contract) izražava Debianove obaveze prema zajednici slobodnog softvera. Svatko tko pristane poštovati Debianov društveni ugovor može postati održavatelj (http://www.debian.org/doc/maint-guide/). Svaki održavatelj može u Debian uvesti nove programe --- ako oni zadovoljavaju naše kriterije slobode, a paket slijedi naše standarde kvalitete. * Debianove smjernice slobodnog softvera (http://www.debian.org/social_contract#guidelines) jasno i sažeto izražavaju Debianove kriterije slobodnog softvera. Ovo je vrlo utjecajan dokument u pokretu slobodnog softvera i čini osnovu za Open Source Free Software Guidelines (http://opensource.org/osd.html). * Debian Policy Manual (http://www.debian.org/doc/debian-policy/) je opširna specifikacija standarda kvalitete Debian Projekta. Debian razvijatelji su također uključeni u brojne druge projekte; neki su specifični za Debian, drugi uključuju neke ili sve članove Linux zajednice. Neki primjeri su: * Linux Standard Base (http://www.linuxbase.org/) (LSB) je projekt kojem je cilj standardizacija osnovnog GNU/Linux sustava, koja će omogućiti vanjskim softverskim i hardverskim razvijateljima da lagano dizajniraju upravljačke i razne druge programe za Linux-općenito, nego za specifičnu GNU/Linux distribuciju. * Filesystem Hierarchy Standard (http://www.pathname.com/fhs/) (FHS) je pokušaj standardiziranja dizajna Linux datotečnog sustava. FHS će omogućiti softverskim razvijateljima da koncentriraju svoje napore u dizajniranje programa, bez brige o tome kako će se paket instalirati u različitim GNU/Linux distribucijama. * Debian Jr. (http://www.debian.org/devel/debian-jr/) je interni projekt, is an internal project, s ciljem da osigura da Debian ima nešto ponuditi našim najmlađim korisnicima. Za općenitije informacije o Debianu pogledajte Debian FAQ (http://www.debian.org/doc/FAQ/). 1.2. Što je GNU/Linux? ---------------------- GNU Projekt je razvio široki set alata slobodnog softvera za korištenje u Unix(TM) i Unixu sličnim operativnim sustavima kao što je Linux. Ovi alati omogućuju korisnicima da obave zadatke koji sežu od običnih (kao što su kopiranje ili brisanje datoteka sa sistema) do kompliciranih (kao što je pisanje i kompajliranje programa ili sofisticirano uređivanje u mnoštvu formata dokumenata). Operativni sustav se sastoji od raznih osnovnih programa koji trebaju vašem računalu da bi komuniciralo i primalo upute od korisnika; čitalo i pisalo podatke na hard diskove, trake, i printere; kontroliralo korištenje memorije; i pokretalo drugi softver. Najvažniji dio operativnog sustava jest kernel. U GNU/Linux sustavu, Linux je kernel komponenta. Ostatak sustava se sadrži od drugih programa, od kojih su mnogi pisani od ili za GNU Projekt. Zbog toga što Linux kernel sam ne čini operativni sustav, preferiramo korištenje izraza ``GNU/Linux'' za imenovanje sustava koje mnogi ljudi obično nazivaju ``Linux''. Linux kernel (http://www.kernel.org/) se prvi put pojavio u 1991. g., kada je finski student računarstva Linus Torvalds na Usenet news grupi `comp.os.minix' objavio ranu verziju kernela koji može zamijeniti Minix. Pogledajte Linux povijest stranicu (http://www.li.org/linuxhistory.php) Linux Internationala. Linus Torvalds nastavlja koordinirati radom više stotina razvijatelja (od kojih su nekolicina i iz Hrvatske, op.prev.) uz pomoć nekoliko pouzdanih zamjenika. Izvrsne tjedne sažetke diskusija na `linux-kernel' mailing listi možete naći na Kernel Traffic (http://kt.linuxcare.com/kernel-traffic/) stranicama. Više informacija o `linux-kernel' mailing listi možete naći u linux-kernel mailing list FAQ-u (http://www.tux.org/lkml/). 1.3. Što je Debian GNU/Linux? ----------------------------- Kombinacija Debianove filozofije i metodologije i GNU alata, Linux kernela, i drugog važnog slobodnog softvera formira jedinstvenu softversku distribuciju pod imenom Debian GNU/Linux. Ovu distribuciju čini puno programskih _paketa_. Svaki paket u distribuciji se sastoji od izvršnih datoteka, skripti, dokumentacije i konfiguracijskih informacija, a ima i _održavatelja_ (eng. ``maintainer'') koji je odgovoran za to da je paket ažuran, praćenje bug izvještaja, i komunikaciju s `upstream' autorima pakiranog softvera. Naš vrlo velik broj korisnika u kombinaciji sa našim sustavom praćenja bugova osigurava da se problemi brzo nalaze i ispravljaju. Debianovo posvećivanje detaljima nam omogućuje izradu visoko kvalitetne, stabilne i skalabilne distribucije. Instalacije se mogu lagano konfigurirati da vrše mnoge uloge, od golih firewall-ova, znanstvenih desktop radnih stanica, pa do high-end mrežnih servera. Osobina koja najviše izdvaja Debian od drugih GNU/Linux distribucija je njegov sustav rukovanja paketima. Ovi alati daju administratoru Debian sustava potpunu kontrolu nad paketima instaliranima na tom sustavu, uključujući sposobnost instaliranja jednog paketa ili automatske nadogradnje cijelog operativnog sustava. Sustavu rukovanja paketima možete čak reći i o softveru koji se sami kompajlirali i koje zavisnosti on ispunjava. Kako bi zaštitio vaš sustav od ``trojanskih konja'' i drugih štetnih programa, Debianovi poslužitelji provjeravaju da su paketi došli od svojih registriranih Debian održavatelja. Održavatelji se također jako trude podesiti pakete na siguran način. Ako se sa isporučenim paketima ipak pojave sigurnosni problemi, ispravci su obično brzo dostupni. S Debianovim jednostavnim sustavom osvježavanja paketa, dobivat ćete i instalirati sigurnosne ispravke preko Interneta. Osnovna, i najbolja, metoda dobivanja podrške za vaš Debian GNU/Linux sustav i komunikacije s Debian Razvijateljima, je kroz mnoge mailing liste koje održava Debian Projekt (postoji ih više od 90, u trenutku pisanja ovoga). Najlakši način pretplate na jednu ili više tih lista je posjeta Debianove stranice za pretplatu na mailing liste (http://www.debian.org/MailingLists/subscribe) i ispunjavanje formulara koji ćete tamo naći. 1.4. Što je Debian GNU/Hurd? ---------------------------- Debian GNU/Hurd je Debian GNU sustav koji zamjenjuje Linux monolitni kernel GNU Hurdom --- nizom servera koji rade povrh GNU Mach mikrokernela. Hurd je još nezavršen, i nije prikladan za svakodnevnu upotrebu, ali rad se nastavlja. Hurd se trenutno razvija samo za i386 arhitekturu, a portovi na druge arhitekture će biti napravljeni jednom kad se sustav stabilizira. Za više informacija pogledajte stranice Debian GNU/Hurd porta (http://www.debian.org/ports/hurd/) i mailing listu. 1.5. Nabavljanje najnovije verzije ovog dokumenta ------------------------------------------------- Ovaj dokument se stalno obnavlja. Svakako provjerite stranice Debiana 2.2 (http://www.debian.org/releases/2.2/) za najnovije informacije o izdanju 2.2 Debian GNU/Linux sustava. Nove verzije ovog instalacijskog priručnika također su dostupne na njegovim službenim stranicama (http://www.debian.org/releases/2.2/alpha/install). 1.6. Organizacija ovog dokumenta -------------------------------- Namjena ovog dokumenta je služiti kao priručnik novim korisnicima Debiana. Pokušava što manje pretpostavljati o vašoj razini stručnosti. Ipak, pretpostavljamo da (općenito) razumijete kako hardver u vašem računalu radi. Stručni korisnici u ovom dokumentu također mogu naći zanimljive referentne informacije, uključujući minimalne veličine instalacije, detalje o hardveru kojeg podržava Debianov instalacijski sustav, i tako dalje. Ohrabrujemo stručne korisnike da čitaju samo dijelove dokumenta. Općenito, dokument je složen linearno, vodeći vas kroz instalacijski postupak od početka do kraja. Evo tih koraka u instalaciji Debian GNU/Linuxa i poglavlja ovog dokumenta koji se vežu uz svaki korak: 1. Saznajte odgovara li vaš hardver zahtjevima korištenja instalacijskog sustava, u Glava 2, `Zahtjevi sustava'. 2. Napravite backup svog sustava i obavite svo nužno planiranje i podešavanje hardvera prije instaliranja Debiana, u Glava 3, `Prije nego počnete'. 3. Ispravno postavljanje particija na vašem sustavu je vrlo važno, jer jednom kad završite instalaciju, možda ćete morati sa svojim izborima duže vrijeme. Particionirajte svoj tvrdi disk prema opisu iz Glava 4, `Particioniranje tvrdog diska'. 4. Glava 5, `Metode instaliranja Debiana' predstavlja i raspravlja o raznim načinima instaliranja Debiana. Odaberite metodu koja vam se sviđa i pripremite svoj instalacijski medij kako je opisano. 5. Glava 6, `Dizanje instalacijskog sustava' opisuje dizanje instalacijskog sustava. Ovo poglavlje također raspravlja o postupcima za rješavanje problema ako ih budete imali. 6. Obavite početnu konfiguraciju sustava, o čemu govori Glava 7, `Korištenje `dbootstrap'a za početnu konfiguraciju sustava' (poglavlja Poglavlje 7.1, `Uvod u `dbootstrap'' do Poglavlje 7.13, ```Konfiguracija mreže'''). 7. Poglavlje 7.14, ```Instalacija osnovnog sustava'''. 8. Dignite vaš novoinstalirani osnovni sustav i prođite kroz neke dodatne konfiguracijske korake, prema Poglavlje 7.17, `Trenutak istine'. 9. Instalirajte ostatak sustava pomoću `dselect'a ili `apt-get'a, u Poglavlje 7.24, `Instaliranje ostatka sustava'. Kada jednom instalirate svoj sustav, možete pročitati Glava 8, `Daljni koraci i kamo nakon toga'. To poglavlje objašnjava gdje naći više informacija o Unixu i Debianu, te kako zamijeniti svoj kernel. Ako želite izgraditi vlastiti instalacijski sustav iz izvornog koda, pročitajte Glava 9, `Tehničke informacije o boot-floppies'. Konačno, informacije o ovom dokumentu, te kako mu pridonijeti sadrži Glava 11, `Administrativno'. 1.7. UPOZORENJE: ovaj dokument je problematičan ----------------------------------------------- Ovaj dokument je još uvijek u prilično sirovom obliku. Poznato je da je nepotpun, a vjerojatno sadrži greške, gramatičke probleme, itd. Ako ugledate riječi ``FIXME'' ili ``TODO'', možete biti sigurni kako već znamo da poglavlje nije potpuno. Kao i obično, _caveat emptor_ (kupče, pazi se). Bili bismo vrlo zahvalni na bilo kakvoj pomoći, prijedlozima i, pogotovo, prilozima. Ne-x86 verzije ovog dokumenta bi mogle biti osobito nepotpune, neprecizne i netestirane. Vaša pomoć je stvarno potrebna! Radne verzije ovog dokumenta se mogu naći na http://www.debian.org/releases/2.2/alpha/install. Tamo ćete naći popis svih raznih arhitektura i jezika za koje je ovaj dokument dostupan. Izvorni kod je također javno dostupan; za više informacija o pridonošenju pogledajte Glava 11, `Administrativno'. Dobrodošli su svi prijedlozi, komentari, zakrpe, i bug izvještaji (koristite paket `boot-floppies', ali prvo provjerite je li problem već prijavljen). 1.8. O autorskim pravima i programskim licencama ------------------------------------------------ Sigurno ste pročitali neke od licenci koje dolaze s većinom komercijalnog softvera --- one obično kažu da možete koristiti samo jedan primjerak programa na jednom računalu. Licenca Debian GNU/Linux sustava uopće nije takva. Ohrabrujemo vas da instalirate Debian GNU/Linux na svako računalo u vašoj školi ili radnom mjestu. Posudite svoje instalacijske medije prijateljima i pomozite im u instalaciji na njihova računala. Čak možete načiniti tisuće kopija i _prodavati_ ih --- ipak, uz nekoliko ograničenja. Vaša sloboda u instaliranju i korištenju sustava je direktan rezultat toga što je Debian zasnovan na _slobodnom softveru_. Zvanje softvera ``slobodnim'' ne znači da nema autorskih prava, i ne znači da se CD-i koji sadrže takav softver moraju distribuirati besplatno. Slobodni softver, među ostalim, znači da licence pojedinih programa ne zahtijevaju od vas plaćanje povlastice distribuiranja ili korištenja programa. Slobodni softver također znači ne samo da bilo tko može proširivati, prilagođavati i mijenjati softver, nego da može i distribuirati rezultat svoga rada. [1] Mnogi programi u sustavu su licencirani pod _GNU_ _Općom javnom licencom_, često nazivanom ``GPL'' (eng. General Public License). GPL zahtijeva od vas da _izvorni kod_ programa učinite dostupnim kad god distribuirate primjerak programa; to osigurava pravo vas, korisnika, na mijenjanje softvera. Zbog tog uvjeta, izvorni kod za sve te programe je dostupan u Debian sustavu.[2] Programi iz Debiana koriste i nekoliko drugih oblika autorskih prava i programskih licenci. Možete pogledati autorska prava i licence svakog paketa instaliranog na vašem sustavu gledanjem u datoteku `/usr/doc//copyright' jednom instalirate paket na vaš sustav. Za više informacija o licencama te kako Debian utvrđuje je li softver dovoljno slobodan za ulazak u glavnu distribuciju pogledajte Debianove smjernice slobodnog softvera (http://www.debian.org/social_contract#guidelines). Najvažnija zakonska obavijest je da ovaj softver dolazi _bez jamstava_. Programeri koji su napisali ovaj softver učinili su to za dobrobit zajednice. Ne daje se nikakvo jamstvo o prikladnosti softvera za bilo koju danu svrhu. Međutim, budući da je softver slobodan, ovlašteni ste prema potrebi mijenjati softver tako da pristaje vašim potrebama --- i uživati u prednostima drugih koji su proširili softver na taj način. [1] Primjetite da Debian Projekt, kao pragmatičan ustupak korisnicima, ima dostupne i neke pakete koji ne zadovoljavaju naše kriterije slobode. Oni nisu dio službene distribucije, ipak, a distribuiraju se u `contrib' ili `non-free' područjima Debian mirrora ili na nečijim drugim CD-ROM-ovima; za više informacija o izgledu i sadržaju Debian FTP arhiva pogledajte Debian FAQ (http://www.debian.org/doc/FAQ/), pod ``The Debian FTP archives''. [2] Za informacije o nalaženju, otpakiravanju, i izgrađivanju binarnih programa iz Debian izvornih paketa pogledajte Debian FAQ (http://www.debian.org/doc/FAQ/), pod ``Basics of the Debian Package Management System''. ------------------------------------------------------------------------------- 2. Zahtjevi sustava ------------------- Ovo poglavlje sadrži informacije o hardveru koji vam je potreban da bi počeli koristiti Debian. Također ćete naći veze na daljnje informacije o hardveru podržanom od GNU-a i Linuxa. 2.1. Podržani hardver --------------------- Debian ne nameće nikakve hardverske zahtjeve iznad zahtjeva Linux kernela i GNU skupova alata. Prema tome, bilo koja arhitektura ili platforma na koju su preneseni Linux kernel, libc, `gcc', itd. i za koju postoji Debian port, može raditi pod Debianom. Postoje, ipak, neka ograničenja u našem setu boot disketa što se tiče podržanog hardvera. Neke platforme podržane u Linuxu možda neće biti direktno podržane u našim boot disketama. Ako je ovo slučaj kod vas, možda ćete morati napraviti svoju rescue disketu (pogledajte Poglavlje 9.3, `Zamjenjivanje kernela na Rescue Floppy disketi'), ili istražiti mogućnost mrežne instalacije. Ovo poglavlje se ne trudi opisati sve raličite hardverske konfiguracije podržane za Alpha, nego sadrži općenite informacije i upućuje na mjesta s dodatnim informacijama. 2.1.1. Podržane arhitekture --------------------------- Debian 2.2 podržava šest arhitektura: Intel x86-bazirane arhitekture; Motorola 680x0 strojeve kao što su Atari, Amiga i Macintosh; DEC Alpha strojeve; Sun SPARC strojeve; ARM i StrongARM strojeve; te neke IBM/Motorola PowerPC strojeve, uključujući CHRP, PowerMac i PReP strojeve. Skraćeno ih se naziva _i386_, _m68k_, _alpha_, _sparc_, _arm_ odnosno _powerpc_. Ovaj dokument pokriva instalaciju za _alpha_ arhitekturu. Ako tražite informacije o drugim arhitekturama, pogledajte Debian port (http://www.debian.org/ports/) stranice. 2.1.2. Podrška za CPU, matične ploče i grafičke kartice ------------------------------------------------------- Potpune informacije o podržanim DEC Alphama sadrži Linux Alpha HOWTO (http://www.linuxdoc.org/HOWTO/Alpha-HOWTO.html). Svrha ovog poglavlja je opisati sustave koje podržavaju instalacijske diskete. Alpha strojevi se grupiraju u različite tipove sustava, jer postoji više generacija matične ploče i potpornih chipseta. Razni sustavi (``podarhitekture'') često imaju radikalno različito oblikovanje i sposobnosti. Prema tome, postupak instalacije i, preciznije, dizanja, se razlikuje od sustava do sustava. Slijedeća tablica navodi podarhitekture podržane od Debianovog instalacijskog sustava. Tablica također pokazuje _kodna imena_ tih podarhitektura. To će vam kodno ime biti potrebno pri početku instalacije: Obitelj/model Kodno ime ============= ========= ALPHAbook 1 book1 ALCOR AS 600 alcor AS 500 5/3xx alcor AS 500 5/5xx alcor XL-300/366/433 xlt AVANTI AS 200 4/* avanti AS 205 4/* avanti AS 250 4/* avanti AS 255 4/* avanti AS 300 4/* avanti AS 400 4/* avanti DP264 dp264 DP264 dp264 AS DP10 dp264 AS DP20 dp264 AS ES40 dp264 AS XP1000 dp264 UP2000 dp264 EB164 eb164 AlphaPC164 pc164 AlphaPC164-LX lx164 AlphaPC164-SX sx164 EB64+ EB64+ eb64p AlphaPC64 cabriolet AlphaPCI-64 cabriolet EB66 eb66 EB66+ eb66p JENSEN DECpc 150 jensen DEC 2000 Model 300 jensen MIKASA AS 1000 4/xxx mikasa AS 1000 5/xxx mikasa-p NAUTILUS UP1000 nautilus NONAME AXPpci33 noname UDB noname NORITAKE AS 1000A 4/xxx noritake AS 1000A 5/xxx noritake-p AS 600A 5/xxx noritake-p AS 800 5/xxx noritake-p Personal Workstation PWS 433a or 433au miata PWS 500a or 500au miata PWS 600a or 600au miata RAWHIDE AS 4000 rawhide AS 4100 rawhide AS 1200 rawhide RUFFIAN Deskstation RPX164-2 ruffian Samsung AlphaPC164-UX/BX ruffian SABLE AS 2100 4/xxx sable AS 2000 4/xxx sable AS 2100 5/xxx sable-g AS 2000 5/xxx sable-g TAKARA takara XL XL-233/266 xl 2.1.3. Višestruki procesori --------------------------- Za ovu arhitekturu postoji podrška za višestruke procesore --- tzv. ``simetrično multi-procesiranje'' ili SMP. Međutim, standardni kernel Debiana 2.2 ne podržava SMP. To ne bi trebalo spriječiti instalaciju, jer bi se standardni, ne-SMP kernel trebao dignuti na SMP sustavima; kernel će jednostavno koristiti prvi CPU. Kako biste iskoristili višestruke procesore, morat ćete zamijeniti standardni Debian kernel. Raspravu o tome možete naći u Poglavlje 8.4, `Kompajliranje novog kernela'. Za sada (verzija kernela 2.2.19pre13) se SMP uključuje odabiranjem ``symmetric multi-processing'' opcije u ``General'' sekciji kernel konfiguracije. Ako kompajlirate softver na višeprocesorskom sustavu, pogledajte opciju `-j' u dokumentaciji make(1). 2.2. Instalacijski mediji ------------------------- Debian se može instalirati pomoću četiri različita medija: disketa, CD-ROM-ova, lokalnih particija na disku ili mreže. Razni dijelovi iste instalacije Debiana mogu miješati i sparivati te mogućnosti; kroz to ćemo proći u Glava 5, `Metode instaliranja Debiana'. Instalacija s disketa je čest izbor, iako općenito najnepoželjniji. U mnogim slučajevima, prvo dizanje ćete morati obaviti s disketa, koristeći Rescue Floppy. Općenito, sve što vam treba je 3.5 inčni disketni pogon visoke gustoće (1440 kilobajta). Za neke arhitekture je također podržana instalacija s CD-ROM-a. Na strojevima koji podržavaju bootable CD-ROM-ove, diskete vam uopće neće biti potrebne. Čak i ako vaš sustav ne podržava dizanje s CD-ROM-a, možete ga koristiti zajedno s drugim tehnikama za instaliranje sustava, nakon što dignete sustav drugim sredstvima; pogledajte Poglavlje 6.4, `Instaliranje s CD-ROM-a'. Još jedna mogućnost je instalacija s lokalnog diska. Ako imate slobodnog prostora na particijama osim onih na koje instalirate, to je svakako dobar izbor. Neke platforme čak imaju lokalne instalere, primjerice za dizanje iz AmigaOS-a, TOS-a ili MacOS-a. Posljednja mogućnost je mrežna instalacija. Svoj sustav možete instalirati NFS-om. Također možete i _dignuti_ sustav preko mreže. Instalacija bez diska, koristeći dizanje preko mreže i montiranjem svih lokalnih datotečnih sustava NFS-om, je još jedna mogućnost --- vjerojatno ćete trebati barem 16MB RAM-a za to. Nakon što se instalira osnovni sustav, ostatak svog sustava možete instalirati preko bilo kakve mrežne veze (uključujući PPP), FTP-om, HTTP-om ili NFS-om. Potpuniji opisi tih metoda te korisni savjeti u izboru za vas najbolje metode se mogu naći u Glava 5, `Metode instaliranja Debiana'. No nastavite čitati kako biste provjerili je li uređaj s kojeg se namjeravate dignuti podržan od Debianovog instalacijskog sustava. 2.2.1. Podržani sustavi pohrane ------------------------------- Debianove instalacijske diskete sadrže kernel izgrađen da bi radio na što je više moguće sustava. Nažalost, to ga čini većim, uz mnogo drivera koji nikad neće biti korišteni (pročitajte Poglavlje 8.4, `Kompajliranje novog kernela' kako bi naučili kako izgraditi vlastiti). Međutim, podrška za najširi mogući raspon uređaja je poželjna kako bi osigurali mogućnost instaliranja Debiana na najširem skupu hardvera. Svaki sustav pohranjivanja podržan od Linux kernela također je podržan od instalacijskog sustava. Sljedeći SCSI driveri su podržani u početnom kernelu: * Qlogic ISP * NCR and Symbios 53C8XX * Adaptec AIC7xxx IDE diskovi su također podržani. Primijetite, ipak, da na mnogim sustavima SRM konzola ne može dignuti sustav sa IDE diska, i da se Jensen ne može podići s disketa. (pogledajte http://www.alphalinux.org/faq/FAQ-9.html za više informacija o dizanju Jensena) 2.3. Potrebna memorija i diskovni prostor ----------------------------------------- Morate imati barem 16MB memorije i 100MB tvrdog diska. Ako želite instalirati razumnu količinu softvera, uključujući X Window System, te neke programe i librarye za razvoj, trebat će vam barem 300 MB. Za više-manje potpunu instalaciju trebat će vam oko 800 MB. Za instaliranje _svega_ dostupnog u Debianu vjerojatno će vam trebati oko 2 GB. Zapravo, instaliranje svega čak nema smisla jer neki paketi ne mogu biti instalirani zajedno. 2.4. Periferije i ostali hardver -------------------------------- Linux podržava širok raspon hardverskih uređaja kao što su miševi, pisači, skeneri, modemi, mrežne kartice, PCMCIA uređaji, itd. No nijedan od tih uređaja nije potreban za instaliranje sustava. Ovo poglavlje sadrži informacije o periferijama koje instalacijski sustav iznimno _ne_ podržava, čak i ako su možda podržane od Linuxa. Svaka mrežna kartica (NIC) koju podržava Linux kernel bi trebala biti podržana u boot disketama. Podrška za ugrađeni DECChip (Tulip) ethernet na mnogim modelima Alpha je ukompajlirana direktno u kernel. (FIXME: the kernel maintainer screwed up and forgot this, make sure this is fixed for the release) Za druge kartice, možda ćete morati učitati vaš driver za mrežu kao modul. 2.5. Nabavljanje hardvera posebno za GNU/Linux ---------------------------------------------- Sada postoji nekoliko distributera koji isporučuju sustave s predinstaliranim Debianom ili drugim distribucijama GNU/Linuxa. Možda ćete za povlasticu morati platiti više, ali to ipak pruža osjećaj sigurnosti, budući da možete biti uvjereni kako je hardver dobro podržan od GNU/Linuxa. Bez obzira kupujete li sustav s ugrađenim Linuxom, ili čak rabljeni sustav, važno je da provjerite podržava li Linux kernel vaš hardver. Provjerite je li hardver naveden u gornjim dokumentima. Objasnite svom prodavaču (ako ga imate) kako kupujete za Linux sustav. Podržavajte Linuxu naklonjene proizvođače hardvera. 2.5.1. Izbjegavajte vlasnički ili zatvoreni hardver --------------------------------------------------- Neki nam proizvođači hardvera jednostavno ne žele reći kako pisati drivere za njihov hardver. Drugi nam neće dopustiti pristup dokumentaciji bez ugovora o tajnosti koji bi nas spriječio u objavljivanju izvornog koda Linuxa. Jedan primjer je DSP zvučni sustav IBM laptopa korišten u novijim ThinkPad sustavima --- neki od njih zvučni sustav spajaju s modemom. Drugi primjer je vlasnički hardver u starijoj Macintosh seriji. Zato što nam nije pružen pristup dokumentaciji tih uređaja, oni pod Linuxom jednostavno neće raditi. Možete pomoći moljenjem proizvođača takvog hardvera da objave dokumentaciju. Ako dovoljno ljudi pita, shvatit će kako je zajednica slobodnog softvera važno tržište. ------------------------------------------------------------------------------- 3. Prije nego počnete --------------------- 3.1. Backupi ------------ Prije nego počnete, svakako napravite backup svake datoteke na svom sustavu. Instalacijski postupak može izbrisati sve podatke na tvrdom disku! Programi koji se koriste u instalaciji su prilično pouzdani, a većina se koristi godinama; bez obzira na to, krivi potez vas može skupo stajati. Čak i uz backup, budite oprezni i razmišljajte o svojim odgovorima i postupcima. Dvije minute razmišljanja može uštediti sate nepotrebnog posla. Ako instalirate na sustav sa više operativnih sustava, imajte pri ruci distribucijske medije svih ostalih prisutnih operativnih sustava. Pogotovo ako reparticionirate svoj disk, možda ćete morati ponovo instalirati boot loader svog operativnog sustava, ili, u nekim slučajevima (tj. Macintosh), cijeli operativni sustav. 3.2. Informacije koje će vam biti potrebne ------------------------------------------ Osim ovog dokumenta trebat će vam the cfdisk (cfdisk.txt) man stranica, the fdisk (fdisk.txt) man stranica, Uvod u dselect (dselect-beginner.hr.html), te Linux/Alpha FAQ (http://www.alphalinux.org/faq/FAQ.html). Ako je vaše računalo stalno spojeno na mrežu (npr. Ethernetom ili sličnom vezom -- ne PPP-om), pitajte svog mrežnog administratora za ove informacije: * Ime vašeg računala (ovo ćete možda moći odrediti sami). * Ime vaše domene. * IP adresu vašeg računala. * IP adresu vaše mreže. * Netmask korišten na vašoj mreži. * Broadcast adresu korištenu na vašoj mreži. * IP adresu podrazumijevanog gateway sustava prema kojem biste trebali usmjeravati pakete, ako vaša mreža _ima_ gateway. * Sustav na vašoj mreži kojeg trebate koristiti kao DNS (Domain Name Service -- usluga imena domena) poslužitelj. * Jeste li spojeni na mrežu pomoću Etherneta. Ako jedina mrežna veza vašeg računala ide serijskom vezom, preko PPP-a ili slične "dialup" veze, osnovni sustav vjerojatno nećete instalirati preko mreže. Ne morate se brinuti o namještanju svoje mreže dok vam sustav ne bude već instaliran. Pogledajte Poglavlje 7.23, `Namještanje PPP-a' dolje za informacije o postavljanju PPP-a na Debianu. 3.3. Namještanje hardvera i operativnih sustava pred instalaciju ---------------------------------------------------------------- Ponekad je potrebno malo prilagoditi sustav prije instalacije. x86 platforma je najzamornija u tome; predinstalacijsko namještanje hardvera na drugim arhitekturama je znatno jednostavnije. Ovo poglavlje će vas provesti kroz namještanje hardvera pred instalaciju, koje ćete morati obaviti prije instaliranja Debiana. Općenito, to uključuje provjeravanje i moguće mijenjanje postavki firmwarea vašeg sustava. ``Firmware'' je ključni softver kojeg koristi vaš hardver; njegovo izvršavanje tokom procesa dizanja (nakon paljenja računala) je najkritičnije. 3.3.1. Over-clocking CPU-a -------------------------- Mnogi ljudi su pokušali namjestiti svoj 90 MHz CPU na 100 MHz, itd. Ponekad radi, ali je osjetljivo na temperaturu i druge čimbenike, a čak može oštetiti vaš sustav. Jedan od autora ovog dokumenta je godinu dana držao svoj sustav over-clockanim, a zatim je program `gcc' počeo podbacivati uz neočekivani signal pri kompajliranju kernela operativnog sustava. Vraćanje brzine CPU-a na deklariranu vrijednost je riješilo problem. 3.3.2. Neispravni memorijski moduli ----------------------------------- Kompajler `gcc' je često prva stvar koja umre od loših memorijskih modula (ili drugih hardverskih problema koji nepredvidivo mijenjaju podatke) jer izgrađuje goleme strukture podataka koje obrađuje više puta. Greška u tim strukturama podataka će uzrokovati izvršavanje neispravne naredbe ili pristup nepostojećoj adresu. Simptom toga će biti umiranje `gcc'a od neočekivanog signala. ------------------------------------------------------------------------------- 4. Particioniranje tvrdog diska ------------------------------- 4.1. Pozadina ------------- Particioniranje diska se jednostavno odnosi na čin razbijanja diska na dijelove. Svaki dio postaje neovisan o ostalima. Grubo rečeno, to odgovara građenju zidova u kući; ako jednoj sobi dodate namještaj, to ne utječe na nijednu drugu sobu. Ako na svom sustavu već imate operacijski sustav (Windows 95, Windows NT, OS/2, MacOS, Solaris, FreeBSD, ...) i želite na isti disk staviti Linux, vjerojatno ćete morati reparticionirati disk. Općenito, mijenjanje particije na kojoj već postoji datotečni sustav će uništiti sve tamo smještene informacije. Dakle, uvijek biste trebali načiniti backupe prije bilo kakvog reparticioniranja. Koristeći analogiju kuće, vjerojatno biste željeli maknuti sav namještaj s puta prije premještanja zida, ili riskirate njegovo uništenje. Na golom minimumu, GNU/Linux za sebe zahtijeva jednu particiju. Možete imati jednu particiju sa cijelim operativnim sustavom, aplikacijama i svojim osobnim datotekama. Većina ljudi misli da je swap particija također nužna, iako to strogo rečeno nije istina. ``Swap'' je brisani prostor za operativni sustav koji sustavu omogućava korištenje jeftinog diskovne pohrane kao ``virtualne memorije''. Ako se swap nalazi na zasebnoj particiji, Linux ga može puno učinkovitije iskoristiti. Moguće je prisiliti Linux na korištenje obične datoteke kao swapa, ali se ne preporuča. No, većina ljudi izabire dati GNU/Linuxu više od minimalnog broja particija. Dva su razloga zbog kojih biste željeli razbiti datotečni sustav na više manjih particija. Prvi je sigurnost. Ako se nešto dogodi i ošteti datotečni sustav, općenito je zahvaćena samo jedna particija. Dakle, morate zamijeniti (backupom kojeg ste pažljivo održavali) samo dio svog sustava. Na golom minimumu, trebali biste razmotriti stvaranje onoga što se obično naziva ``root particija''. Ona sadrži najključnije dijelove sustava. Ako se bilo koja druga particija ošteti, još uvijek možete dignuti GNU/Linux kako biste popravili sustav. To vam može uštediti nevolje oko ponovne instalacije sustava ispočetka. Drugi razlog je općenito važniji u poslovnom okružju, ali zapravo ovisi o vašem korištenju stroja. Recimo da nešto izmakne kontroli i počne žderati diskovni prostor. Ako proces koji je uzrok tog problema slučajno ima root povlastice (sustav postotak diska čuva od korisnika), mogli biste se iznenada naći bez diskovnog prostora. To nije dobro, pošto OS za mnoge stvari treba stvarne datoteke (osim swap prostora). To čak ne mora biti problem lokalnog porijekla. Na primjer, e-mailom poslani spam može lako popuniti particiju. Korištenjem više particija štitite sustav od mnogih takvih problema. Ako opet kao primjer uzmemo e-mail, stavljanjem `/var/spool/mail' na zasebnu particiju, temelj sustava će raditi unatoč spamu. Jedini pravi nedostatak korištenja više particija jest što je često teško predvidjeti svoje potrebe. Ako particiju učinite premalom, morat ćete ili opet instalirati sustav ili ćete stalno premještati okolo stvari kako biste oslobodili mjesta na premaloj particiji. S druge strane, ako particiju učinite prevelikom, gubit ćete prostor koji se mogao iskoristiti drugdje. Diskovni prostor je u današnje vrijeme jeftin, ali zašto bacati novac? 4.1.1. Stablo direktorija ------------------------- Sljedeći popis opisuje neke važne direktorije. Trebao bi vam pomoći naći kako treba izgledati vaša shema particioniranja. Ako je ovo previše konfuzno za vas, samo ga ignorirajte i ponovo pročitajte kad pročitate ostatak instalacijskog priručnika. * `/': korijen (eng. "root") predstavlja početnu točku hijerarhije direktorija. Sadrži osnovne programe koje računalo može podići. Ovo uključuje kernel, sistemske librarye, konfiguracijske datoteke u `/etc' i razne druge potrebne datoteke. Tipično, potrebno je 30-50 MB ali ovo može varirati. Pažnja: _nemojte_ particionirati `/etc', `/bin', `/sbin', `/lib' ili `/dev' kao zasebnu particiju; nećete moći dignuti sustav. * `/dev': ovaj direktorij sadrži razne datoteke device-ova koji su sučelja raznim hardverskim komponentama. Pogledajte Poglavlje 4.3, `Imena uređaja u Linuxu' za više informacija. * `/usr': svi korisnički programi (`/usr/bin'), libraryi (`/usr/lib'), dokumentacija (`/usr/share/doc'), itd. su u ovom direktoriju. Ovaj dio datotečnog sustava zahtijeva najviše prostora. Trebali biste mu dati makar 300-500 MB diskovnog prostora. Ako želite instalirati više paketa, trebali biste povećati prostor koji ćete dati ovom direktoriju. * `/home': svaki korisnik će staviti svoje podatke u poddirektorij ovog direktorija. Veličina ovoga ovisi o tome koliko će korisnika koristiti sustav i koje će datoteke trebati staviti u njihove direktorije. Ovisno o vašoj planiranoj potrošnji trebali biste rezervirati oko 100 MB za svakog korisnika, ali prilagodite ovu vrijednost vašim potrebama. * `/var': svi promjenjivi podaci poput newsa, e-mailova, web site-ova, APT-ovog cache-a itd. će biti smješteni pod ovaj direktorij. Veličina ovog direktorija u mnogome ovisi o korištenju vašeg računala, ali za većinu ljudi bit će diktirana dodatnim prostorom potrebnim za sustav rukovanja paketima. Ako ćete napraviti potpunu instalaciju gotovo svega što Debian može ponuditi, sve u jednoj instalaciji, ostavljanje 2 do 3 gigabajta prostora za `/var' bi trebalo biti dovoljno. Ako ćete instalirati u dijelovima (odnosno, instalirati servise i alate, pa tekst stvari, pa X...), izvući ćete se sa dvjesto do petsto megabajta mjesta u `/var'. Ako vam je prostor na hard disku vrlo značajan, možete proći sa samo 30 do 40 megabajta u `/var'. * `/tmp': ako program pravi privremene podatke, vrlo vjerojatno će ići ovdje. 20-50 MB bi obično trebalo biti dosta. * `/proc': ovo je virtualni datotečni sustav koji ne obitava na hard disku, tako da prostor na hard disku nije potreban. On pruža zanimljive te isto tako vitalne informacije o sustavu koji radi. 4.2. Planiranje korištenja sustava ---------------------------------- Važno je odlučiti kakvu vrstu stroja stvarate. To će odrediti potreban diskovni prostor i utjecati na vašu shemu particioniranja. This has changed for Potato -- we need to update it. Postoje brojni programi za česte zadatke What does this need to be called? koje Debian nudi zbog vaše udobnosti (pogledajte Poglavlje 7.21, `Izaberite i instalirajte profile'). Programi za česte zadatke su jednostavno skupovi izabranih paketa koji će vam pomoći automatskim označavanjem paketa za instalaciju. Svaki dani program za česte zadatke pokazuje veličinu sustava nakon što instalacija završi. Čak i ako ne koristite ove programe za česte zadatke, ova rasprava je važna za planiranje jer će vam pružiti pojam potrebne veličine vaše particije ili particija. Evo nekih od dostupnih programa za česte zadatke i njihovih veličina: The various applications and sizes should probably go here. Server_std Ovo je malen profil poslužitelja, koristan za ogoljen poslužiteljski stroj koji neće imati puno slatkiša za korisnike ljuske. U osnovi ima FTP poslužitelj, WWW poslužitelj, DNS, NIS i POP. Zauzet će oko 50 MB. Naravno, to se tiče samo veličine programa; treba dodati sve podatke koje ćete posluživati. Dialup Standardna desktop kutija, uključujući X Window System, grafičke aplikacije, zvuk, editore, itd. Veličina paketa će biti oko 500 MB. Work_std Ogoljeniji korisnički stroj, bez X Window Systema ili X aplikacija. Možda pogodan za laptop ili prijenosno računalo. Veličina je oko 140 MB. (Primjetite da autor ima laptop s prilično jednostavnim sustavom, uključujući X11, koji čak zauzima manje prostora, oko 100 MB.) Devel_comp Desktop sa svim razvojnim paketima, kao što je Perl, C, C++, itd. Veličina je oko 475 MB. Uz pretpostavku da dodajete X11 i neke dodatne pakete za druge svrhe, predvidite oko 800 MB za ovu vrstu stroja. Nemojte zaboraviti da ove veličine ne uključuju ostale uobičajene materijale, kao što su korisničke datoteke, pošta i podaci. Uvijek je pri razmatranju prostora za vlastite datoteke i podatke najbolje biti velikodušan. Primjetno, Debian `/var' particija sadrži mnogo informacija o stanju. Datoteke `dpkg'a (s informacijama o svim instaliranim paketima) lako mogu zauzeti 20 MB; uz logove i ostalo, obično biste trebali ostaviti barem 50 MB za `/var'. 4.3. Imena uređaja u Linuxu --------------------------- Imena diskova i particija pod Linuxom se mogu razlikovati od drugih operativnih sustava. Poznavanje imena koja Linux koristi je potrebno kada stvarate i montirate particije. Evo osnovne sheme imenovanja: * Prvi disketni pogon se zove ``/dev/fd0''. * Drugi disketni pogon se zove ``/dev/fd1''. * Prvi SCSI disk (prema SCSI ID adresi) se zove ``/dev/sda''. * Drugi SCSI disk (prema adresi) se zove ``/dev/sdb'', i tako dalje. * Prvi SCSI CD-ROM se zove ``/dev/scd0'', također poznat kao ``/dev/sr0''. * Master disk na primarnom IDE kontroleru se zove ``/dev/hda''. * Slave disk na primarnom IDE kontroleru se zove ``/dev/hdb''. * Master i slave disk sekundarnog kontrolera se zovu ``/dev/hdc'' odnosno ``/dev/hdd''. Noviji IDE kontroleri mogu imati zapravo dva kanala, ponašajući se kao dva kontrolera. Particije na svakom disku se predstavljaju dodavanjem decimalnog broja imenu diska: ``sda1'' i ``sda2'' predstavljaju prvu i drugu particiju prvog SCSI diska na sustavu. Evo primjera iz stvarnog života. Pretpostavimo da imate sustav s 2 SCSI diska, jednim na SCSI adresi 2, a drugim na SCSI adresi 4. Prvi disk (na adresi 2) se onda zove ``sda'', a drugi ``sdb''. Ako disk ``sda'' sadrži 3 particije, one će se zvati ``sda1'', ``sda2'' i ``sda3''. Isto vrijedi za disk ``sdb'' i njegove particije. Primjetite da ako imate dva SCSI host bus adaptera (tj. kontrolera), poredak diskova može postati zbunjujući. Najbolje rješenje u tom slučaju je pratiti poruke pri dizanju, uz pretpostavku da znate modele diskova. 4.4. Preporučena particijska shema ---------------------------------- Kao što je gore objašnjeno, svakako biste trebali imati manju root particiju, te veću `/usr' particiju, ako imate dovoljno mjesta. Primjere potražite dolje. Većini korisnika dvije na početku spomenute particije će biti dovoljne. To je osobito prikladno kada imate jedan mali disk jer razbijanje na puno particija može potratiti prostor. U nekim slučajevima, može vam trebati `/usr/local' particija ako namjeravate instalirati mnogo programa koji nisu dio Debian distribucije. Ako će vaš stroj biti mail poslužitelj, možda ćete morati učiniti `/var/spool/mail' zasebnom particijom. Često je `/tmp' na odvojenoj particiji, na primjer 20 do 32 MB, dobra ideja. Ako postavljate poslužitelj s mnogo korisničkih računa, općenito je dobro imati odvojenu, veliku `/home' particiju. Općenito, particijska situacija se razlikuje od računala do računala ovisno o njegovoj svrsi. Za vrlo složene sustave pogledajte Multi Disk HOWTO (http://www.linuxdoc.org/HOWTO/Multi-Disk-HOWTO.html). Sadrži temeljite informacije koje će uglavnom zanimati ISP-ove i ljude koji postavljaju poslužitelje. Što se tiče veličina swapa, postoje mnoga mišljenja. Jedno pravilo od oka koje dobro radi je koristiti swapa koliko imate memorije na sustavu, iako za većinu korisnika vjerojatno nema puno svrhe u prelaženju 64 MB swapa. Također, u većini slučajeva ne bi smio biti manji od 16 MB. Dakako, postaje iznimke tim pravilima. Ako pokušavate riješiti 10000 simultanih jednadžbi na stroju s 256 MB memorije, može vam zatrebati gigabajt (ili više) swapa. Na 32-bitnim arhitekturama (i386, m68k, 32-bitni SPARC, i PowerPC), maksimalna veličina swap particije je 2GB (na Alphi i SPARC64 je toliko velika da je praktično neograničena). Ovo bi trebalo biti dovoljno za skoro svaku instalaciju. Ipak, ako su vaši zahtjevi za swapom ovoliki, trebali biste rasprostrti swap preko različitih diskova (koji se nazivaju i ``spindles'') i, ako je moguće, različitih SCSI ili IDE kanala. Kernel će balansirati korištenje swapa preko višestrukih swap particija, i dati bolje rezultate. 4.5. Primjeri particioniranja ----------------------------- Kao primjer, jedan od autorovih kućnih strojeva ima 32 MB RAM-a i IDE disk od 1.7 GB kao `/dev/hda'. `/dev/hda1' je particija od 500 MB za drugi operativni sustav (trebao sam staviti 200 MB, ionako se nikad ne koristi). Swap particija od 32 MB se koristi na `/dev/hda3', a ostatak (oko 1.2 GB na `/dev/hda2') je Linux particija. 4.6. Particioniranje prije instalacije -------------------------------------- Imate dvije različite prilike za particioniranje: prije instalacije Debiana, ili tokom nje. Ako će vaše računalo biti posvećen isključivo Debianu, trebali biste particionirati tokom instalacije (Poglavlje 7.7, ```Particioniranje tvrdog diska'''). Ako imate stroj s više operativnih sustava, obično ćete urođenom operativnom sustavu prepustiti stvaranje njegovih particija. Sljedeća poglavlja sadrže informacije o particioniranju pod vašim urođenim operativnim sustavom, prije instalacije. Primjetite da ćete imena particija pod tim operativnim sustavom morati pretvarati u Linux imena particija; pogledajte Poglavlje 4.3, `Imena uređaja u Linuxu'. 4.6.1. Particioniranje u Tru64 UNIX-u ------------------------------------- Tru64 UNIX, prethodno poznat kao Digital UNIX, koji je opet prethodno poznat kao OSF/1, koristi shemu particioniranja sličnu BSD `disk labelima', koja dozvoljava do osam particija po disku. Particije su numerirane s `1' do `8' u Linuxu te označene s `a' do `h' u UNIX-u. Linux kerneli 2.2 i viši uvijek pretvaraju `1' u `a', `2' u `b' i tako dalje. Naprimjer, `rz0e' u Tru64 UNIX-u bi se vrlo vjerojatno zvao `sda5' u Linuxu. Particije u disk labelu se mogu preklapati. Nadalje, `c' particija mora obuhvaćati cijeli disk (i tako preklapati sve ostale ne-prazne particije). Pod Linuxom ovo čini `sda3' identičnim sa `sda' (`sdb3' sa `sdb', ako postoji, i tako dalje). Osim zadovoljavanja ovog uvjeta, ipak nema puno smisla praviti preklapajuće particije. Još jedan običan zahtjev jest da `a' particija počinje od početka diska, tako da uvijek uključuje blok za dizanje sa disk labelom. Diskovi se mogu particionirati s grafičkim alatom za konfiguraciju diskova kojem možete pristupiti kroz Application Manager, ili s komandno-linijskim `disklabel' alatom. Vrsta particije za Linux datotečni sustav se treba postaviti na `resrvd8'. Ovo se može napraviti jedino u `disklabel'u; ipak, sva ostala konfiguracija se lagano može obaviti grafičkim alatom. Moguće je, i zapravo prilično razumno, dijeliti swap particiju između UNIX-a i Linuxa. U ovom slučaju morat ćete napraviti `mkswap' na toj particiji svaki put kad se sustav digne iz UNIX-a u Linux, zato što će UNIX oštetiti swap potpis. Možda ćete željeti pokretati `mkswap' iz Linux skripti za dizanje prije dodavanja swap prostora sa `swapon -a'. Ako želite montirati UNIX particije pod Linuxom, primijetite da Digital UNIX može koristiti dva različita oblika datotečnih sustava, UFS i AdvFS, od kojih Linux razumije samo prvi. 4.6.2. Particioniranje u Windows NT-u ------------------------------------- Windows NT koristi particijsku tabelu u PC stilu. Ako manipulirate postojećim FAT ili NTFS particijama, preporučuje se da koristite urođene Windows NT alate (ili, ugodnije, možete i reparticionirati vaš disk iz AlphaBIOS setup menija). Inače, nije potrebno particionirati iz Windowsa; Linux alati za particioniranje će općenito napraviti bolji posao. Primijetite da kad pokrenete NT, Disk Administrator vam može ponuditi zapisivanje ``bezazlenog potpisa'' na ne-Windows diskove ako ih imate. _Nikad_ mu nemojte dopustiti da to učini, jer će taj potpis uništiti particijske informacije. Ako planirate dizati Linux iz ARC/AlphaBIOS/ARCSBIOS konzole, trebat ćete (malu) FAT particiju za MILO. Jedan megabajt je sasvim dovoljan. Ako je instaliran Windows NT, njegova 6-megabajtna bootstrap particija se može zaposliti u ovu svrhu. ------------------------------------------------------------------------------- 5. Metode instaliranja Debiana ------------------------------ Debian možete instalirati iz raznih izvornih medija, i lokalnih (CD, hard disk, diskete) i daljinskih (FTP, NFS, PPP, HTTP). Debian također podržava razne hardverske konfiguracije, tako da ćete možda ipak trebati neke stvari odabrati prije nego počnete. Ovo poglavlje izlaže izbor i prijedloge o tome što i kako odabrati. Možete izabrati različite opcije za različite korake u instalaciji. Naprimjer, možete početi instalaciju dižući sustav s disketa, ali u kasnijim koracima dati instalacijskom procesu datoteke s hard diska. Kako instalacija bude napredovala, kretat ćete se od tanašnog, nesposobnog sustava koji živi tek u RAM-u, do potpuno opremljenog Debian GNU/Linux sustava instaliranog na hard disku. Jedan od ključnih ciljeva ranih instalacijskih koraka je povećanje raznolikosti hardvera (npr. kartica za sučelja) i softvera (npr. mrežnih protokola i upravljačkih programa za datotečne sustave) koji sustav podržava. Zbog toga kasniji koraci instalacije mogu koristiti širi opseg izvornih medija nego raniji. Najlakši put za većinu ljudi će biti korištenje seta Debian CD-ova. Ako imate takav set, i ako vaš stroj podržava dizanje sustava s CD-a, izvrsno! Jednostavno ubacite vaš CD, ponovno pokrenite računalo, i proslijedite u sljedeće poglavlje. Ako se ispostavi da standardna instalacija ne radi na vašem hardveru, možete se vratiti ovdje i vidjeti alternativne kernele i instalacijske metode koje će možda raditi za vase. Posebno je bitno to što neki CD setovi imaju različite kernele na različitim CD-ovima, tako da će vam možda pomoći dizanje sustava s nekog drugog CD-a osim prvog. 5.1. Pregled instalacijskog procesa ----------------------------------- Ovaj pregled ističe točke instalacije u kojima morate odabirati izvorni medij, ili odabrati nešto što će utjecati na izvorne medije koje ćete moći odabrati kasnije. Dogodit će se sljedeći koraci: 1. Počinjete dizanjem instalacijskog sustava. 2. Odgovorit ćete niz pitanja da bi obaviti početnu konfiguraciju sustava. 3. Odredit ćete izvorni medij za kernel i upravljačke programe. 4. Odabrat ćete koje upravljačke programe učitati. 5. Odredit ćete izvorni medij za osnovni sustav. 6. Ponovno ćete pokrenuti sustav i napraviti nešto finalne konfiguracije. 7. Instalirat ćete dodatni softver, pakete, po vlastitom nahođenju. Dok odabirete, morat ćete misliti na par čimbenika. Prvi je izbor kernela. Kernel koji odaberete za početno dizanje sustava je isti kernel koji će vaš potpuno konfigurirani sustav koristiti. Budući da su upravljački programi ovisni o kernelu, morate odabrati paket s upravljačkim programima koji ide uz vaš kernel. Uskoro ćemo raspraviti detalje u odabiranju ispravnog kernela, ili pak, instalacijskog seta. Različiti kerneli također imaju i različite mrežne sposobnosti (odmah), i tako proširuju ili sužuju vaš izbor izvornih medija, osobito u ranom instalacijskom procesu. Konačno, oni upravljački programi koje odaberete za učitavanje mogu upaliti dodatni hardver (npr. mrežne kartice, kontrolere hard diskova), datotečne sustave (npr. NTFS ili NFS). Ovo, dakle, širi odabir izvornih medija za instalaciju. 5.2. Biranje pravog instalacijskog seta --------------------------------------- Vaš hardver će diktirati odabir instalacijskog seta. Odaberite odgovarajući direktorij za pod-arhitekturu, pregledajte dokumentaciju u njemu, i nastavite. Ako dižete sustav s CD-a, različiti CD-ovi koriste različite instalacijske setove. Za više informacija, proučite vašu CD dokumentaciju. Potrebni su detalji o rasporedu kernela po CD-ovima. 5.3. Izvorni mediji za instalaciju u različitim dijelovima instalacije ---------------------------------------------------------------------- Ovo poglavlje pokazuje vrste hardvera koje bi _mogle_, i obično _hoće_, raditi u različitim dijelovima instalacije. Ne garantira da će sav hardver pokazane vrste raditi na svim kernelima. Naprimjer, RAID diskovi općenito neće biti dostupni dok ne instalirate prikladne upravljačke programe. 5.3.1. Dizanje početnog instalacijskog sustava ---------------------------------------------- Početno dizanje instalacijskog sustava je možda najčudniji korak. Sljedeće poglavlje daje dodatne detalje, ali vaš izbor općenito uključuje * Rescue Floppy disketu (primijetite da će instalacije koje koriste `MILO' kao boot loader trebati više disketa za dizanje - za više informacija pogledajte Glava 6, `Dizanje instalacijskog sustava') * CD-ROM s kojeg se može podići sustav * preko mreže, koristeći TFTP 5.3.2. Izvorni mediji i dijelovi instalacije -------------------------------------------- Sljedeća tablica pokazuje koje izvorne medije možete koristiti na kojem dijelu instalacijskog procesa. Stupci pokazuju različite stadije instalacije, poslagane slijeva na desno onako kako se događaju. Sasvim desni stupac je izvorni medij instalacije. Prazno polje pokazuje da taj izvorni medij nije dostupan u tom dijelu instalacije; D pokazuje da jest, dok M znači da je u samo nekim slučajevima. Dizanje | Kernel | Upravljački | Osnovni | Paketi | Medij | image | programi | sustav | | --------+--------+-------------+---------+--------+------------ M | | | | | tftp M | D | D | D | | diskette M | D | D | D | D | CD-ROM M | D | D | D | D | hard disk | D | D | D | D | NFS | | M | D | D | LAN | | | | D | PPP Naprimjer, tablica pokazuje da PPP u instalacijskom procesu možete koristiti samo da dobijete pakete. Primijetite da ćete biti upitani za izvorni medij za kernel images i upravljačke programe u nekim instalacijskim metodama. Ako dignete sustav s CD-ROM-a, on će automatski odabrati te stavke s CD-a. Bitna stvar je da _čim dignete sustav s diskete, možete se odmah prebaciti na neki superiorniji izvorni medij_. Zapamtite, ipak, da _ne smijete_ pomiješati instalacijske setove, tj. koristiti Rescue Floppy disketu iz jedne podarhitekture i Driver Floppies diskete iz druge. Stupac `Dizanje' sadrži samo `M'-ove zato što podrška medija za dizanje varira ovisno o arhitekturi. Redovi `LAN' i `PPP' podrazumijevaju Internet-baziran prijenos datoteka (FTP, HTTP, i slični) preko Ethernet-a ili telefonskih linija. Općenito ovo nije dostupno, ali neki kerneli vam mogu dopustiti da ovo napravite ranije. Stručnjaci također mogu koristiti ove veze za montiranje diskova i druge operacije za ubrzavanje procesa. Pružanje pomoći u takvim slučajevima je van dosega ovog dokumenta. 5.3.3. Preporuke ---------------- Nabavite set Debian GNU/Linux CD-ova. Dignite sustav s njih ako možete. Ako ste pročitali do ovdje, vjerojatno niste mogli ili htjeli. Ako je vaš problem jednostavno to što vaš CD pogon ne dozvoljava dizanje sustava, možete datoteke koje trebate za početno dizanje sistema skinuti sa CD-a i koristiti za pravljenje disketa ili podignuti Linux iz alternativnog operativnog sustava. Ako to ne uspije, možda imate postojeći operativni sustav s nešto slobodnog prostora na disku. Rani instalacijski sustav može pročitati puno datotečnih sustava (NTFS je tu značajna iznimka --- morate učitati prikladni upravljački program). Ako može pročitati vaš, trebali biste skinuti dokumentaciju, početne boot images, i alate. Tada skinite odgovarajuću arhivu s upravljačkim programima kao jednu datoteku, i osnovni sustav kao jednu datoteku. Dignite sustav, i pokažite instalacijskom sustavu na datoteke koje ste skinuli kad bude pitao za ispravan izvorni medij. Ovo su samo prijedlozi. Trebate odabrati koji god izvorni medij vam najviše odgovara. Diskete nisu ni prikladne niti se na njih možete osloniti, tako da vam savjetujemo da se udaljite od njih čim prije moguće. Ipak, u usporedbi s dizanjem iz postojećeg operativnog sustava one mogu pružiti čistiju okolinu i jednostavniji put, tako da su prikladne za početno dizanje sustava, ako to vaš sustav podržava. 5.4. Opis datoteka instalacijskog sustava ----------------------------------------- Ovo poglavlje sadrži označeni popis datoteka koje ćete naći u `disks-alpha' direktoriju. Možda ih uopće nećete morati skinuti; to sve ovisi o izabranim mediju dizanja i instalacije osnovnog sustava. Većina datoteka su "images" -- snimke disketa; to jest, jedna datoteka koja se može zapisati na disk kako biste dobili potrebnu disketu. Očito, te snimke zavise o veličini ciljne diskete. Recimo, 1.44MB je normalna količina podataka koja stane na standardne 3.5-inčne diskete. Ovo je jedini kapacitet disketa podržan na vašoj arhitekturi. Snimke za 1.44MB floppy diskete se mogu naći u direktoriju `images-1.44'. Ako ovaj dokument čitate WWW browserom na umreženom računalu, datoteke vjerojatno možete skinuti odabiranjem njihovih imena u svom WWW browseru. Ovisno o vašem browseru, možda ćete morati poduzeti posebne mjere kako bi skidali izravno u datoteku, u sirovom binarnom modu. Na primjer, u Netscapeu pri klikanju na URL morate držati tipku Shift kako biste skinuli datoteku. Datoteke se mogu skinuti preko URL-ova navedenih u ovom dokumentu, ili s http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-alpha/current/, ili odgovarajućeg direktorija na bilo kojem Debian FTP mirroru (http://www.debian.org/distrib/ftplist). 5.4.1. Dokumentacija -------------------- _Instalacijski priručnik:_ install.hr.txt install.hr.html install.hr.pdf Ova datoteka koji sad čitate, u običnom ASCII, HTML ili PDF obliku. _Man stranice programa za particioniranje:_ fdisk.txt cfdisk.txt Instrukcije za korištenje dostupnih programa za particioniranje. http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/base-contents.txt Popis sadržaja osnovnog sustava. http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/md5sum.txt Popis MD5 checksuma za binarne datoteke. Ako imate program `md5sum', možete provjeriti da vaše datoteke nisu pokvarene pokretajući `md5sum -v -c md5sum.txt'. 5.4.2. Files for the Initial System Boot ---------------------------------------- _Rescue Floppy images:_ http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/rescue.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/jensen/images-1.44/rescue.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/nautilus/images-1.44/rescue.bin Ovo su snimke Rescue Floppy disketa. Rescue Floppy disketa se koristi za početno namještanje i u hitnim slučajevima, primjerice kada se vaš sustav iz nekog razloga neće dignuti. Zato se preporuča da snimku snimite na disketu čak i ako diskete ne koristite za instalaciju. Odaberite snimku diskete za svoju podržanu podarhitekturu, kako je naznačeno u Poglavlje 2.1.2, `Podrška za CPU, matične ploče i grafičke kartice'. _Root snimka/e:_ http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/root.bin Ova datoteka sadrži snimku privremenog datotečnog sustava koji se učitava u memoriju nakon dizanja s Rescue Floppy diskete. Koristi se za instalacije CD-ROM-a, hard diska i disketa. Također se koristi u slučaju kada root datotečni sustav iz nekog razloga ne stane na Rescue disketu. _Linux kernel:_ http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/linux http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/jensen/linux http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/nautilus/linux Ovo je snimka Linux kernela za korištenje u instalacijama s tvrdog diska i CD-a. Ne trebate ju ako instalirate s disketa. _TFTP boot snimke_ http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/tftpboot.img Boot snimke za mrežno dizanje; pogledajte Poglavlje 6.5, `Dizanje TFTP-om'. Obično sadrže Linux kernel i `root.bin', root datotečni sustav. 5.4.3. Driver datoteke ---------------------- Ove datoteke sadrže kernel module, odnosno upravljačke programe, za svakakve vrste hardvera koje nisu potrebne pri početnom diznaju. Dva su koraka do dobivanja željenih upravljačkih programa: prvo nađete arhivu upravljačkih programa koje želite koristiti, i onda odaberete koje točno upravljačke programe želite. Sjetite se da vaša arhiva upravljačkih programa mora biti dosljedna vašem početnom odabiru kernela. _Driver Floppies snimke:_ http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/driver-1.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/driver-2.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/jensen/images-1.44/driver-1.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/nautilus/images-1.44/driver-1.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/nautilus/images-1.44/driver-2.bin Ovo su snimke Driver Floppies disketa. _Driver Floppies arhive_ http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/drivers.tgz http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/jensen/drivers.tgz http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/nautilus/drivers.tgz Ako niste ograničeni na diskete, odaberite jednu od ovih datoteka. 5.4.4. Datoteke osnovnog sustava -------------------------------- ``Debianov osnovni sustav'' je temeljni skup paketa nužnih za Debianov rad na minimalan, samostalan način. Jednom kada konfigurirate i instalirate osnovni sustav, vaš stroj će ``stajati na svojim nogama''. _Snimke osnovnog sustava:_ http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/base2_2.tgz ili http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/base-1.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/base-2.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/base-3.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/base-4.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/base-5.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/base-6.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/base-7.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/base-8.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/base-9.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/base-10.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/base-11.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/base-12.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/base-13.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/base-14.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/base-15.bin http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-alpha/current/images-1.44/base-16.bin Ove datoteke sadrže osnovni sustav koji će se instalirati na vašu Linux particiju tokom instalacijskog postupka. To je goli minimum potreban kako biste mogli instalirati ostale pakete. Datoteka `http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-alpha/current/base2_2.tgz' služi za instalaciju sa medija koji nisu diskete, tj. CD-ROM-a, tvrdog diska ili NFS-a. 5.4.5. Alati ------------ http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main /disks-i386/current/dosutils/rawrite2.exe Ovo je DOS alat za pisanje snimke diskete na disketu. Nemojte kopirati snimke na disketu, nego koristite ovaj alat kako biste ih ``sirovo zapisali''. Okrenimo se sada pitanjima specifičnima određenim vrstama izvornih medija. Prikladno se pojavljuju istim poretkom istim kao redovi u tablici koja je opisala različite instalacijske izvorne medije. 5.5. TFTP --------- Dizanje s mreže zahtijeva da imate mrežnu vezu podržanu u disketama za dizanje sustava, BOOTP server, te TFTP server. Ova instalacijska metoda je opisana u Poglavlje 6.5, `Dizanje TFTP-om'. 5.6. Diskete ------------ 5.6.1. Pouzdanost disketa ------------------------- Čini se kako je najveći problem ljudima koji po prvi put instaliraju Debian pouzdanost disketa. Rescue Floppy disketa ima najviše problema jer ju čita izravno hardver, prije dizanja Linuxa. Hardver često ne čita pouzdano kao Linuxov disketni driver, pa može jednostavno stati bez ispisa poruke o grešci ako pročita netočne podatke. Također može biti grešaka na Driver Floppies disketi i disketama osnovnog sustava; većina će ih se pokazati lavinom poruka o I/O greškama. Ako instalacija uporno zaglavljuje na određenoj disketi, prva stvar koju biste trebali učiniti je ponovo skinuti snimku diskete i zapisati ju na _drugu_ disketu. Obično reformatiranje stare diskete možda neće biti dovoljno, čak i ako se čini da je disketa reformatirana i snimljena bez grešaka. Ponekad je korisno pokušati snimiti disketu na drugom sustavu. Jedan korisnik kaže kako je snimke morao _tri_ puta zapisivati na diskete kako bi proradile, a onda je sa trećom disketom sve bilo u redu. Drugi korisnici javljaju kako jednostavno ponovno dizanje nekoliko puta s istom disketom u disketnom pogonu može dovesti do uspješnog dizanja. Sve je to zbog loše napravljenih hardverskih ili firmware disketnih drivera. 5.6.2. Dizanje s disketa ------------------------ Dizanje sustava s disketa je podržano na većini platformi. Review and integrate the 2 discussions for m68k. Kako biste digli sustav s disketa, jednostavno skinite snimku Rescue Floppy diskete i Driver Floppies diskete. Ako je potrebno, također možete promijeniti Rescue Floppy disketu; pogledajte Poglavlje 9.3, `Zamjenjivanje kernela na Rescue Floppy disketi'. Na vašoj arhitekturi na Rescue Floppy disketu ne stane snimka root datotečnog sustava, pa ćete na disketu morati snimiti i snimku roota. Snimite ga na disketu baš kao i ostale snimke. Nakon što se kernel učita s Rescue Floppy diskete, tražit će vas root disketu. Ubacite ju i nastavite. Na Alphi, ako odaberete dignuti sustav s ARC konzolnog firmware-a koristeći `MILO', također ćete trebati nabaviti MILO i LINLOAD.EXE i zapisati ih na DOS FAT formatiranu floppy disketu. Za više informacija o Alpha firmware-u i boot loaderima pogledajte Poglavlje 6.6, `Alpha Console Firmware'. MILO binarne datoteke su specifične za svaku platformu. Pogledajte Poglavlje 2.1.2, `Podrška za CPU, matične ploče i grafičke kartice' da bi utvrdili ispravnu MILO snimku za vašu Alphu. 5.6.3. Instaliranje osnovnog sustava s disketa ---------------------------------------------- NAPOMENA: Ovo nije preporučeni način instaliranja Debiana, jer su diskete općenito najnepouzdanija vrsta medija. Ovo se preporuča jedino ako nemate dodatnih, već postojećih datotečnih sustava na nijednom tvrdom disku na svom sustavu. Završite ove korake: 1. Nabavite ove snimke disketa (te datoteke su podrobnije opisane u Poglavlje 5.4, `Opis datoteka instalacijskog sustava'): * snimka Rescue Floppy diskete * MILO i LINLOAD.EXE binarne datoteke i DOS FAT-formatirana disketa, ako odaberete dizanje iz ARC konzole. LINLOAD.EXE je neovisan o platformi, ali MILO je specifičan za onaj Alpha model koji se koristi. Pogledajte Poglavlje 2.1.2, `Podrška za CPU, matične ploče i grafičke kartice' za više informacija o raznim Alpha platformama. * snimke Driver Floppies disketa * snimke disketa osnovnog sustava, tj. `base-1.bin', `base-2.bin', itd. * i snimka root datotečnog sustava 2. Uzmite dovoljno disketa za zapisivanje svih potrebnih snimki. 3. Pripremite diskete kako je objašnjeno u Poglavlje 5.6.4, `Pripremanje disketa iz snimki disketa'. 4. Ubacite Rescue Floppy disketu u disketni pogon i ponovo dignite računalo. 5. Nastavite čitati od Glava 6, `Dizanje instalacijskog sustava'. 5.6.4. Pripremanje disketa iz snimki disketa -------------------------------------------- Snimke disketa su datoteke sa cijelim sadržajem diskete u _sirovom_ obliku. Snimke disketa, kao što je `rescue.bin', se ne mogu jednostavno kopirati na diskete. Koristi se poseban program koji snimke zapisuje na disketu u _sirovom_ načinu. To je potrebno jer su te snimke sirovi podaci s diskete; nužno je _sektorski kopirati_ podatke iz datoteke na disketu. Postoje različiti načini pripremanja disketa iz snimki, ovisno o vašoj platformi. Ovo poglavlje opisuje stvaranje pripremanje disketa iz snimki na raznim platformama. Bez obzira kojom ste metodom stvorili svoje diskete, nemojte zaboraviti pomaknuti zaštitu na disketama nakon snimanja, kako biste ih zaštitili od nenamjernog oštećivanja. 5.6.4.1. Zapisivanje snimki s Linux ili Unix sustava ---------------------------------------------------- Za zapisivanje datoteka snimki disketa na diskete vjerojatno će vam trebati root pristup sustavu. Stavite ispravnu, praznu disketu u disketni pogon. Zatim zadajte naredbu dd if= of=/dev/fd0 bs=1024 conv=sync ; sync gdje je jedna od datoteka snimki. `/dev/fd0' je uobičajeno ime za disketni uređaj, no može biti različito na vašoj radnoj stanici (na Solarisu je `/dev/fd/0'). Naredba bi vas mogla vratiti u ljusku prije nego Unix završi sa snimanjem diskete, pa pogledajte na žaruljicu na disketnom pogonu i uvjerite se da se ugasila te da je uređaj prestao raditi prije nego izvadite disketu. Na nekim sustavima ćete morati pokrenuti naredbu koja disketu izbacuje iz pogona (na Solarisu koristite `eject' -- pogledajte man stranicu). Neki sustavi automatski pokušavaju montirati disketu kada ju se stavi u pogon. Možda ćete morati isključiti tu mogućnost prije nego vam radna stanica dopusti pisanje u _sirovom načinu_. Nažalost, to ovisi o vašem operativnom sustavu. Na Solarisu možete zaobići volume management da bi dobili sirovi pristup disketi. Prvo provjerite da se disketni pogon automatski montira (koristeći `volcheck' ili prikladnu naredbu u file manageru ). Tada koristite naredbu `dd' u gore opisanom obliku, samo zamijenite `/dev/fd0' s `/vol/rdsk/', gdje je ime diskete dato pri formatiranju (neimenovane diskete su `unnamed_floppy'). Na drugim sustavima pitajte svog administratora. 5.6.4.2. Zapisivanje snimki iz DOS-a, Windowsa ili OS/2 ------------------------------------------------------- U direktoriju u kojem se nalaze snimke disketa naći ćete program `rawrite2.exe'. Također postoji datoteka `rawrite2.txt' sa uputama korištenja `rawrite2'. Kako biste zapisali snimke na diskete, prvo provjerite jeste li digli DOS. Izvješteni smo o mnogim problemima pri pokušavanju korištenja `rawrite2' iz DOS ljuske unutar Windowsa. Čuli smo kako dvostruki klik na `rawrite2' unutar Windows Explorera također ne radi. Ako ne znate kako dignuti DOS, samo pritisnite _F8_ tokom dizanja. Jednom kada uđete u čisti DOS, zadajte naredbu rawrite2 -f -d gdje je jedna od disketnih snimki, a ili `a:' ili `b:', ovisno o pogonu na koji snimate. 5.6.4.3. Zapisivanje snimki na Atari sustavima ---------------------------------------------- U direktoriju u kojem se nalaze snimke disketa naći ćete program http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-alpha/current/rawwrite.ttp . Pokrenite ga dvostrukim klikom na programsku ikonu i u TOS-ovom dijalogu za programske argumente upišite ime disketne snimke koju želite zapisati na disketu. 5.6.4.4. Zapisivanje snimki na Macintosh sustavima -------------------------------------------------- Ne postoji MacOS aplikacija koja bi zapisala snimke `mac/images-1.44/rescue.bin' i `mac/images-1.44/driver.bin' na diskete (i to nema svrhe pošto te diskete ne možete koristiti za dizanje instalacijskog sustava niti instaliranje kernela i modula na Macintosh). Međutim, te datoteke su potrebne za instalaciju operativnog sustava i modula kasnije u postupku. Budite pažljivi pri prijenosu datoteka na Macintosh. Datoteke s nastavkom `.bin' ili `.tgz' uvijek treba prenositi u binarnom modu. 5.7. CD-ROM ----------- Dizanje s CD-ROM-a je jedan od najjednostavnijih načina instalacije. Ako ste nesretni i kernel na CD-ROM-u vam ne radi, morat ćete se vratiti na neku drugu tehniku. Instaliranje s CD-ROM-a je opisano u Poglavlje 6.4, `Instaliranje s CD-ROM-a'. Primijetite da će stanoviti CD pogoni možda zahtijevati specijalne upravljačke programe, i zato biti nedostupni u ranim fazama instalacije. 5.8. Hard Disk -------------- Dizanje iz postojećeg operativnog sustava je često prikladan način; za neke sustave to je i jedini podržani način instalacije. Ova metoda je opisana u Poglavlje 6.3, `Dizanje sustava s tvrdog diska'. Egzotičan hardver ili datotečni sustavi mogu ostaviti datoteke na hard disku nedostupnima rano u instalacijskom procesu. Ako nisu podržani u Linux kernelu, možda neće biti dostupni ni na kraju! 5.9. Instaliranje NFS-om ------------------------ Zbog prirode ove metode instaliranja, NFS-om se može instalirati samo osnovni sustav. Rescue Floppy disketa i Rescue Floppy diskete moraju biti dostupne lokalno jednom od navedenih metoda. Za instaliranje osnovnog sustava NFS-om, morat ćete proći kroz običnu instalaciju kako je objašnjeno u Glava 7, `Korištenje `dbootstrap'a za početnu konfiguraciju sustava'. Nemojte zaboraviti uključiti modul (driver) za svoju Ethernet karticu i modul NFS datotečnog sustava. Kada vas `dbootstrap' upita gdje se osnovni sustav nalazi (Poglavlje 7.14, ```Instalacija osnovnog sustava'''), odaberite NFS i slijedite upute. ------------------------------------------------------------------------------- 6. Dizanje instalacijskog sustava --------------------------------- Ovo poglavlje počinje s općenitim informacijama o dizanju Debian GNU/Linuxa, nastavlja s dijelovima o instalacijskim metodama, i završava s nešto savjeta za rješavanje problema. 6.1. Parametri dizanja ---------------------- Parametri dizanja su parametri Linux kernela koji se obično koriste kako bi se osigurao pravilan rad uređaja. Većim dijelom, kernel sam može saznati informacije o vašim periferijama. Međutim, u nekim ćete mu slučajevima malo morati pomoći. Ovisno o firmware-u konzole s koje ćete početno podizati sustav postoje različite metode davanja parametara kernelu. Te metode će biti opisane ispod, odvojeno za svaku proceduru početnog podizanja. Potpune informacije o parametrima dizanja se mogu naći u Linux BootPrompt HOWTO-u (http://www.linuxdoc.org/HOWTO/BootPrompt-HOWTO.html); ovo poglavlje navodi samo natuknice o najznačajnijim parametrima. Ako sustav dižete prvi put, pokušajte s predodređenim parametrima (tj. nemojte postavljati argumente) i pogledajte radi li točno. Vjerojatno hoće. Ako nije, poslije možete ponovo dignuti sustav i potražiti posebne parametre oji obavještavaju sustav o vašem hardveru. Kada se kernel digne, rano u postupku trebala bi se pokazati poruka `Memory: k/k available'. bi trebalo odgovarati ukupnoj količini RAM-a, u kilobajtima. Ako ne odgovara instaliranom RAM-u, morate koristiti parametar `mem=', gdje je veličina memorije, uz nastavak ``k'' za kilobajte, odnosno ``m'' za megabajte. Na primjer, i `mem=65536k' i `mem=64m' znače jedno te isto, 64MB of RAM. Ako je vaš monitor sposoban prikazati jedino crno-i-bijelo, koristite `mono' argument. Inače će instalacija koristiti boje, što je početna vrijednost. Ako se dižete sa serijske konzole, kernel će to obično sam detektirati. Ako je na računalo također priključena grafička kartica (framebuffer) i tipkovnica, a želite dignuti preko serijske konzole, možda ćete morati kernelu navesti argument `console=', gdje je vaš serijski uređaj, što je obično nešto poput ``ttyS0''. Opet, podrobni detalji o parametrima dizanja se mogu naći u Linux BootPrompt HOWTO-u (http://www.linuxdoc.org/HOWTO/BootPrompt-HOWTO.html), uz savjete za čudan hardver. Neki česti problemi navedeni su dolje u Poglavlje 6.10, `Problemi u postupku dizanja'. 6.1.1. Parametri za `dbootstrap' -------------------------------- Instalacijski sustav prepoznaje nekoliko parametara koji bi mogli biti korisni. quiet Ovo će uzrokovati neprikazivanje poruka o potvrđivanju u instalacijskom sustavu, i pokušat će se napraviti prava stvar bez puno buke. Ako ste upoznati s tim što instalacijski sustav očekuje i to vam ne smeta, ovo je zgodna opcija za utišavanje procesa. verbose Pitaj više pitanja nego obično. debug Šalji dodatne `debug' poruke u log instalacijskog sustava (pogledajte Poglavlje 7.1.1, `Korištenje ljuske i pregled logova'), uključujući pokretanje svake naredbe. bootkbd=<...> Pred-odabiranje tastature koju ćete koristiti, npr. `bootkbd=qwerty/us' mono Koristi monokromni umjesto kolor moda. 6.2. Tumačenje kernelovih poruka pri pokretanju ----------------------------------------------- Tijekom dizanja ćete možda vidjeti mnoge poruke u obliku `can't find nešto', ili `nešto not present', `can't initialize nešto', ili čak `this driver release depends on nešto'. Većina tih poruka su bezopasne. Vidite ih jer je kernel instalacijskog sustava izgrađen kako bi radio na računalima s mnogim uređajima. Očito, ničije računalo neće imati svaki mogući uređaj, pa operativni sustav može uputiti nekoliko pritužbi dok traži uređaje kojih nemate. Također ćete možda vidjeti zastajanje sustava na neko vrijeme. Sustav tada čeka na odgovor uređaja koji nije prisutan na vašem sustavu. Ako vam je vrijeme dizanja neprihvatljivo dugo, kasnije možete izgraditi vlastiti kernel (pogledajte Poglavlje 8.4, `Kompajliranje novog kernela'). 6.3. Dizanje sustava s tvrdog diska ----------------------------------- U nekim slučajevima, možda ćete se željeti dignuti iz postojećeg operativnog sustava. Također možete dignuti instalacijski sustav drugim sredstvima, a osnovni sustav instalirati s diska. 6.3.1. Instaliranje s Linux particije ------------------------------------- Debian možete instalirati sa ext2fs ili Minix particije. Na primjer, ta tehnika instalacije odgovara slučaju kada potpuno uklanjate svoj sadašnji Linux sustav s Debianom. Primjetite da particija _sa_ koje instalirate ne smije biti ona _na_ koju instalirate Debian (dakle, `/', `/usr', `/lib', i sve to). Za instalaciju s postojeće Linux particije slijedite ove upute. 1. Uzmite sljedeće datoteke i smjestite ih u direktorij na svojoj Linux particiji: * Rescue Floppy snimka, pogledajte Poglavlje 5.4.2, `Files for the Initial System Boot' * jedna od Driver Floppies arhiva iz Poglavlje 5.4.3, `Driver datoteke' * http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-alpha/current/base2_2.tgz 2. Kada instalirate s particije, možete koristiti bilo koju radeću metodu dizanja. Nadalje se pretpostavlja dizanje s disketa; no, može se koristiti bilo koji način dizanja. 3. Pripremite Rescue Floppy disketu kako je objašnjeno u Poglavlje 5.6.4, `Pripremanje disketa iz snimki disketa'. Primjetite da vam Driver Floppies disketa nije potrebna. 4. Ubacite Rescue Floppy disketu u svoj disketni pogon i dignite računalo. 5. Nastavite čitati od Glava 6, `Dizanje instalacijskog sustava'. 6.4. Instaliranje s CD-ROM-a ---------------------------- Ako imate CD koji je bootable, a vaša arhitektura i sustav podržavaju dizanje s CD-ROM-a, diskete vam uopće nisu potrebne. Dizanje s CD-ROM-a na Alphi zahtijeva nešto više pozornosti nego na i386. Ipak, smanjenje u broju potrebnih disketa to čini isplativim. Pogledajte Glava 6, `Dizanje instalacijskog sustava' za više informacija o dizanju Alpha sustava s CD-a i disketa. Osnovni Debian sustav možete instalirati s CD-ROM-a čak i ako s njega ne možete dignuti sustav. Jednostavno dignite sustav koristeći drugačiji medij, kao što su diskete. Kada dođe vrijeme instalacije osnovnog sustava i dodatnih paketa, instalacijskom sustavu pokažite svoj CD-ROM pogon, kako je opisano u Poglavlje 7.14, ```Instalacija osnovnog sustava'''. 6.5. Dizanje TFTP-om -------------------- Morate postaviti BOOTP server i TFTP server. BOOTP je IP protokol koji obavještava računalo o njegovoj IP adresi i gdje na mreži može naći boot snimku. Za razliku od Open Firmware-a koji se može naći na Sparc i PowerPC strojevima, SRM konzola _neće_ koristiti RARP za dobivanje svoje IP adrese, tako da morate koristiti BOOTP za mrežno dizanje vaše Alphe. Također možete unijeti IP konfiguraciju za mrežna sučelja direktno u SRM konzoli. [1] TFTP (Trivial File Transfer Protokol -- trivijalni protokol za prijenos datoteka) služi za posluživanje boot snimke klijentu. Teoretski, može se koristiti bilo koji poslužitelj na bilo kojoj platformi koji implementira ove protokole. Primjeri u ovom poglavlju pokazuju naredbe za SunOS 4.x, SunOS 5.x (iliti Solaris) i GNU/Linux. [1] Alpha sustavi se mogu mrežno dignuti i korištenjem DECNet MOP-a (Maintenance Operations Protocol), ali to nije pokriveno ovdje. Pretpostavlja se da će vaš vam lokalni OpenVMS operater rado pomoći ako budete imali goruću potrebu za korištenje MOP-a za dizanje Linuxa na vašoj Alphi. 6.5.1. Podešavanje BOOTP-a. --------------------------- Postoje dva BOOTP poslužitelja dostupna za GNU/Linux, CMU bootpd i ISC dhcpd, koji se nalaze u paketima `bootp' i `dhcp' na Debian GNU/Linuxu. Da bi koristili CMU bootpd, morate prvo od-komentirati (ili dodati) relevantni redak u `/etc/inetd.conf'. Na Debian GNU/Linuxu, da bi to napravili možete pokrenuti `update-inetd --enable bootps', pa `/etc/init.d/inetd reload'. Drugdje, redak u pitanju treba ovako izgledati: bootps dgram udp wait root /usr/sbin/bootpd bootpd -i -t 120 Sad morate napraviti `/etc/bootptab' datoteku. Ovo ima poznati i kriptični oblik kao dobre stare BSD printcap(5), termcap(5), i disktab(5) datoteke. Za više informacija pogledajte bootptab(5) man stranicu. Za CMU bootpd, morat ćete znati hardversku (MAC) adresu klijenta. Nasuprot tome, podešavanje BOOTP-a s ISC `dhcpd'-om je stvarno lagano, zato što on BOOTP klijente tretira kao osrednje specijalan slučaj DHCP klijenata. Zapravo ne trebate znati hardversku (MAC) adresu klijenta osim ako želite odrediti neke opcije kao što su ime datoteke boot snimke ili NFS root path na klijent-po-klijent principu, ili ako ne želite dodijeliti fiksne adrese vašim strojevima koriteći BOOTP i/ili DHCP. Jednostavno dodajte `allow bootp' naredbu u blok postavki za podmrežu koja sadrži klijenta, i ponovno pokrenite `dhcpd' s `/etc/init.d/dhcpd restart'. 6.5.2. Postavljanje TFTP poslužitelja ------------------------------------- Da bi TFTP poslužitelj proradio, najprije morate provjeriti je li uključen `tftpd'. Obično se uključuje sljedećim redom u `/etc/inetd.conf': tftp dgram udp wait root /usr/etc/in.tftpd in.tftpd /tftpboot Pogledajte u tu datoteku i zapamtite direktorij korišten kao argument za `tftpd'; trebat će vam poslije. Opcija `-l' kod nekih verzija `in.tftpd' uključuje zapisivanje svih zahtjeva u logove sustava; to je korisno za dijagnosticiranje grešaka pri dizanju. Ako ste morali promijeniti `/etc/inetd.conf', morate o tome obavijestiti pokrenuti `inetd' proces. Na Debian stroju pokrenite `/etc/init.d/netbase reload' (za potato/2.2 i novije sustave koristite `/etc/init.d/inetd reload'); na drugim strojevima saznajte PID `inetd'a i pokrenite `kill -HUP '. 6.5.3. Smještanje TFTP snimki ----------------------------- Zatim, TFTP boot snimku koja vam je potrebna, iz Poglavlje 5.4, `Opis datoteka instalacijskog sustava', smjestite u `tftpd'ov direktorij za boot snimke. Općenito, to će biti `/tftpboot'. Zatim morate napraviti simboličku vezu na tu datoteku iz datoteke koju će `tftpd' koristiti za dizanje određenog klijenta. Na žalost, ime datoteke određuje TFTP klijent, a čvrstih standarda nema. Često će ime datoteke koju TFTP klijent traži biti u obliku . Kako biste izračunali , svaki bajt klijentove IP adrese pretvorite u heksadecimalni zapis. Ako vam je pri ruci stroj s programom `bc', možete to učiniti pomoću njega. Prvo zadajte naredbu `obase=16' koja uključuje heksadecimalni izlaz, a zatim upišite, jedan po jedan, pojedine dijelove klijentovog IP-a. Što se tiče , isprobajte neke vrijednosti. Na Alphama morate odrediti ime datoteke (kao relativnu stazu pod direktorijem boot snimki) koristeći `-file' argument SRM `boot' naredbe, ili tako da podesite `BOOT_FILE' environment varijablu. Alternativno, ime datoteke može biti dano kroz BOOTP (u ISC dhcpd-u koristite `filename' naredbu). Za razliku od Open Firmware-a, _ne postoji pretpostavljeno ime datoteke_ na SRM-u, tako da _morate_ odrediti ime datoteke na jedan od ovih načina. Nakon što odredite ime, vezu napravite ovako: `ln /boot/tftpboot.img /boot/'. Sada biste trebali biti spremni za dizanje svog sustava. U SRM-u, Ethernet sučelja se imenuju s `ewa' predmetkom, i bit će izlistana u izlazu `show dev' naredbe, kao ovako (malo uređeno): >>>show dev ewa0.0.0.9.0 EWA0 08-00-2B-86-98-65 ewb0.0.0.11.0 EWB0 08-00-2B-86-98-54 ewc0.0.0.2002.0 EWC0 00-06-2B-01-32-B0 Dakle, da bi digli s prvog Ethernet sučelja, otipkali biste: >>>boot ewa0 Ako želite koristiti serijsku konzolu, _morate_ kernelu dati `console=' parameter. Ovo se može učiniti `-flags' argumentom SRM-ovoj `boot' naredbi. Serijski portovi se zovu isto kao i odgovarajuće daoteke u `/dev'. Naprimjer, da bi digli sustav s `ewa0' i koristili konzolu na prvom serijskom portu, otipkali biste: >>>boot ewa0 -flags console=ttyS0 _NIJE JOŠ NAPISANO_ 6.5.4. Instaliranje preko TFTP-a uz NFS Root -------------------------------------------- Bliskije je TFTP instalaciji za sustave s malo memorije jer više ne želite učitati ramdisk, nego dignuti novostvoreni NFS root datotečni sustav. Zato morate zamijeniti simboličku vezu na tftpboot snimku simboličkom vezom na snimku kernela (npr. linux-a.out). Moje iskustvo dizanja preko mreže je zasnovano isključivo na RARP/TFTP što zahtijeva sve demone na istom poslužitelju (sparc radna stanica tftp zahtjev šalje natrag poslužitelju koji je odgovorio na njen prethodni rarp zahtjev). Međutim, Linux podržava i BOOTP protokol, ali ja ne znam kako ga podesiti :-((. Mora li i on biti dokumentiran u ovom priručniku? 6.6. Alpha Console Firmware --------------------------- Firmware konzole je spremljen u flash ROM-u i pokreće se kad se Alpha sustav upali ili ponovo pokrene. Postoje dvije različite specifikacije za konzole korištene na Alpha sustavima, te sukladno tome i dvije dostupne klase konzolnog firmware-a: * _SRM konzola_, zasnovana na Alpha Console Subsystem specifikaciji, koja pruža operativnu okolinu za OpenVMS, Tru64 UNIX, i Linux operativne sustave. * _ARC, AlphaBIOS, ili ARCSBIOS konzola_, zasnovana na Advanced RISC Computing (ARC) specifikaciji, koja pruža operativnu okolinu za Windows NT. Iz korisničke perspektive, najvažnija razlika između SRM i ARC konzola je to što izbor konzole ograničava moguće sheme particioniranja hard diska s kojeg želite podizati sustav. ARC zahtijeva da koristite MS-DOS particijsku tablicu (kakvu pravi `cfdisk') za boot disk. Dakle, MS-DOS particijske tablice su ``urođeni'' format particije za dizanje iz ARC-a. Ustvari, budući da AlphaBIOS sadrži alat za particioniranje diskova, možda ćete željeti particionirati svoje diskove iz firmware menija prije instalacije Linuxa. Nasuprot tome, SRM je _nekompatibilna_ s MS-DOS particijskim tablicama.[1] Budući da Tru64 Unix koristi BSD disklabel format, ovo je ``urođeni'' format particije za SRM instalacije. Zato što je GNU/Linux jedini operativni sustav na Alphi koji se može dignuti iz oba tipa konzole, izbor će također ovisiti o tome koje druge operativne sustave želite pokretati na istom stroju. Svi ostali Unixu slični operativni sustavi (Tru64 Unix, FreeBSD, OpenBSD, i NetBSD) te OpenVMS se mogu dignuti samo iz SRM-a, dok se Windows NT može dignuti samo iz ARC-a. Sljedeća tablica sumarizira dostupne i podržane kombinacije tipova sustava/konzola (pogledajte Poglavlje 2.1.2, `Podrška za CPU, matične ploče i grafičke kartice' za imena tipova sustava). Ispod, riječ `ARC' označava bilo koju od ARC-uskladivih konzola. Tip sustava Podržani tip konzole =========== ==================== alcor ARC ili SRM avanti ARC ili SRM book1 samo SRM cabriolet ARC ili SRM dp264 samo SRM eb164 ARC ili SRM eb64p ARC ili SRM eb66 ARC ili SRM eb66p ARC ili SRM jensen samo SRM lx164 ARC ili SRM miata ARC ili SRM mikasa ARC ili SRM mikasa-p samo SRM nautilus samo ARC (vidi upute matične ploče) noname ARC ili SRM noritake samo SRM noritake-p samo SRM pc164 ARC ili SRM rawhide samo SRM ruffian samo ARC sable samo SRM sable-g samo SRM sx164 ARC ili SRM takara ARC ili SRM xl samo ARC xlt ARC ili SRM Općenito, nijedna od ovih konzola ne može izravno dignuti Linux, tako da je potrebna pomoć posredničkog bootloadera. Postoje dva glavna Linux loadera: `MILO' i `aboot'. `MILO' je sam konzola koja zamjenjuje ARC ili SRM u memoriji. `MILO' se može dignuti i iz ARC-a i iz SRM-a, i jedini je način za početno dizanje Linuxa iz ARC konzole. `MILO' je specifičan za svaku platformu (drugačiji `MILO' je potreban za svaku vrstu sustava) i postoji samo za one sustave za koje postoji ARC podrška, iz gornje tablice. Također pogledajte (nažalost zastarjeli) MILO HOWTO (http://www.linuxdoc.org/HOWTO/MILO-HOWTO.html). `aboot' je mali bootloader, neovisan o platformi, koji radi samo iz SRM-a. Za više informacija o `aboot'u pogledajte (također nažalost zastarjeli) SRM HOWTO (http://www.linuxdoc.org/HOWTO/SRM-HOWTO/). Dakle, općenito su moguća tri scenarija, ovisno o konzolnom firmware-u sustava i je li `MILO' dostupan: SRM -> aboot SRM -> MILO ARC -> MILO UP1000 matična ploča (ime podarhitekture `nautilus') iz Alpha Processor, Inc. se razlikuje od svih ostalih po tome što koristi bootloader specifičan za API koji se pokreće pod AlphaBIOS firmware-om. Ne postoje (još) instalacijske diskete za UP1000, ali biste trebali moći instalirati tako da dignete `generic' ili `nautilus' kernel s root.bin snimkom iz instalacijskih disketa, slijedeći instrukcije iz priručnika. Zbog toga što `MILO' nije dostupan ni za jedan Alpha sustav trenutno u proizvodnji (od veljače 2000), i zato što više nije potrebno kupiiti OpenVMS ili Tru64 Unix licencu da bi imali SRM firmware na vašoj starijoj Alphi, preporučuje se korištenje SRM-a i `aboot'a na svim novim instalacijama GNU/Linux-a, osim ako želite napraviti dual-boot s Windows NT-om, ili imate postojeće DOS-particionirane diskove. Većina AlphaServera i svi trenutni proizvodi, poslužitelji i radne stanice, sadrže i SRM i AlphaBIOS u svom firmware-u. Za "half-flash" strojeve kao što su razne evaluacijske ploče moguće se prebaciti s jedne na drugu verziju tako da ponovo flash-ate firmware. Također, jednom kad se SRM instalira, moguće je pokrenuti ARC/AlphaBIOS s floppy diskete (koristeći `arc' naredbu). Kao i na drugim arhitekturama, trebali biste instalirati najnoviju dostupnu reviziju firmware-a [2] prije instaliranja Debiana. Za Alphu, novi firmware-i se mogu dobiti s Alpha Firmware Updates (http://ftp.digital.com/pub/DEC/Alpha/firmware/). [1] Konkretno, format boot sektora koji Console Subsystem Specification zahtijeva proturječi sa smještajem DOS particijske tablice. [2] Osim na Jensenu, gdje Linux nije dostupan na verzijama firmware-a novijima od 1.7 - za više informacija pogledajte http://www.alphalinux.org/faq/FAQ-9.html 6.7. Dizanje sa SRM konzole --------------------------- Na SRM promptu (`>>>'), upišite sljedeću naredbu: >>> boot dva0 -flags 0 moguće da ćete zamijeniti `dva0' s pravim imenom uređaja. Obično je `dva0' floppy pogon; otipkajte >>> show dev da bi vidjeli popis uređaja (npr. ako želite podići sustav s CD-a). Primijetite da ako dižete iz MILO-a, `-flags' argument se ignorira, tako da možete otipkati samo `boot dva0'. Ako sve dobro radi, na kraju ćete vidjeti dizanje Linux kernela. Ako želite odrediti kernel parametre kada dižete preko `aboot'a, koristite sljedeću naredbu: >>> boot dva0 -file linux.gz -flags "root=/dev/fd0 load_ramdisk=1 arguments" (utipkano na jednoj liniji), zamjenjujući, ako je potrebno, `dva0' pravim imenom SRM boot uređaja za, `fd0' imenom Linux boot uređaja, i `arguments' željenim kernel parametrima. Ako želite odrediti kernel parametre kada dižete kroz `MILO', trebat ćete prekinuti početno dizanje jednom kad dođete u MILO. Pogledajte Poglavlje 6.9, `Dizanje s MILO-m'. 6.8. Dizanje s ARC ili AlphaBIOS konzole ---------------------------------------- U "OS Selection" meniju podesite `linload.exe' kao boot loader, i `milo' kao "OS Path", i koristeći te postavke izvršite početno dizanje. 6.9. Dizanje s MILO-m --------------------- Da bi izvršili početno dizanje instalacijskog sustava, upišite sljedeću naredbu na MILO promptu: MILO> boot fd0:linux.gz root=/dev/fd0 load_ramdisk=1 Ako dižete s nečeg što nije floppy disketa, zamijenite `fd0' u gornjem primjeru s prikladnim imenom uređaja kako ih Linux imenuje. Naredba `help' će vam dati kratko objašnjenje MILO naredbi. 6.10. Problemi u postupku dizanja --------------------------------- Ako imate problema i kernel se `objesi' pri dizanju, ne prepoznaje periferije koje imate, ili diskovi nisu točno prepoznati, prva stvar koju trebate provjeriti su parametri dizanja, kao što je objašnjeno u Poglavlje 6.1, `Parametri dizanja'. Problemi se često mogu riješiti uklanjanjem dodataka i uređaja te ponovnim pokušajem dizanja. Ako imate još problema, predajte izvještaj o bugu. Pošaljite poruku na . Ovaj tekst _mora_ biti u prvim redovima poruke: Package: boot-floppies Version: Svakako zamijenite verzijom boot-floppies seta kojeg ste koristili. Ako ne znate verziju, koristite datum kada ste ih skinuli, i uključite distribuciju iz koje ste ih uzeli (npr. ``stable'', ``frozen''). Također biste trebali u svom bug izvještaju uključiti sljedeće informacije: architecture: alpha model: memory: scsi: cd-rom: network card: pcmcia: Ovisno o prirodi buga, također bi moglo biti korisno navesti instalirate li na IDE ili SCSI diskove, druge periferne uređaje kao što je zvučna kartica, kapacitet diska, te model grafičke kartice. U bug izvještaju opišite problem i u slučaju rušenja kernela navedite zadnje vidljive poruke kernela. Opišite korake kojima ste sustav doveli u problematično stanje. ------------------------------------------------------------------------------- 7. Korištenje `dbootstrap'a za početnu konfiguraciju sustava ------------------------------------------------------------ 7.1. Uvod u `dbootstrap' ------------------------ `dbootstrap' je ime programa koji se pokreće nakon što ste digli instalacijski sustav. Odgovoran je za početnu konfiguraciju sustava i instalaciju ``osnovnog sustava''. Glavni posao `dbootstrap'a i svrha početne konfiguracije sustava je podesiti vitalne dijelove vašeg sustava. Na primjer, možda ćete morati koristiti stanovite ``kernel module'', upravljački programi (eng. driver) povezani s kernelom. Među tim modulima je podrška za hardver za pohranu podataka, mreže, posebne jezike, te podrška za druge uređaje koja nije automatski ugrađena u kernel koji koristite. Particioniranje diskova, formatiranje particija, i podešavanje mreže također vrši `dbootstrap'. Ova osnovna podešavanja se rade na početku, jer su često potrebna za pravilan rad vašeg sustava. `dbootstrap' je jednostavna, znakovna aplikacija, dizajnirana za maksimalnu kompatibilnost u svim situacijama (kao što je instalacija preko serijske linije). Vrlo ga jednostavno koristiti. Linearno će vas voditi korak po korak u instalacijskom procesu. Možete se i vratiti te ponoviti korake ako uvidite da ste pogriješili. U `dbootstrap'u se kreće tipkama strelicama, _Enter_ i _Tab_. 7.1.1. Korištenje ljuske i pregled logova ----------------------------------------- Ako ste iskusan korisnik Unixa ili Linuxa, pritisnite _lijevi Alt+F2_ kako biste prešli na drugu _virtualnu konzolu_. Što će reći, tipku _Alt_ s lijeve strane razmaknice, i funkcijsku tipku _F2_, istovremeno. To je odvojen prozor sa klonom Bourne ljuske zvanim `ash'. U ovom trenutku sustav je dignut s RAM diska i dostupan vam je ograničen skup Unix alata. Popis dostupnih programa možete vidjeti naredbom `ls /bin /sbin /usr/bin /usr/sbin'. Sve zadatke koje mogu učiniti obavljajte izbornikom -- ljuska i naredbe su tu samo za slučaj da nešto pođe krivo. Konkretno, trebali biste uvijek koristiti izbornik, a ne ljusku, za aktiviranje swap particije, jer program ne može otkriti da ste to učinili iz ljuske. Pritisnite _lijevi Alt-F1_ za povratak u izbornik. Linux pruža do 64 virtualne konzole, iako Rescue Floppy disketa koristi samo nekoliko. Poruke o greškama se preusmjeravaju na treći virtualni terminal (zvan `tty3'). Tom terminalu možete pristupiti pritiskom na _lijevi Alt-F3_ (pritisnite tipku _Alt_ u isto vrijeme kad i funkcijsku tipku _F3_); vratite se u `dbootstrap' pomoću _lijevi Alt-F1_. Ove poruke se također mogu naći u `/var/log/messages'. Nakon instalacije, ovaj log se kopira u `/var/log/installer.log' na vašem novom sustavu. 7.2. ``Napomene za ovu verziju'' -------------------------------- Prvi ekran koji će vam `dbootstrap' predstaviti je ``Napomene za ovu verziju''. Ovaj ekran predstavlja informacije o verziji `boot-floppies' softvera koji koristite, i daje kratki uvod o Debian razvijateljima. 7.3. ``Glavni izbornik instalacije Debian GNU/Linuxa'' ------------------------------------------------------ Možda ćete vidjeti dijaloški okvir koji kaže ``Instalacijski program saznaje trenutno stanje vašeg sustava i slijedeći korak instalacije kojeg treba izvesti.''. Na nekim sustavima nestat će prebrzo da bi ga pročitali. Taj dijaloški okvir ćete viđati između koraka u glavnom izborniku. Instalacijski program, `dbootstrap', će provjeravati stanje sustava između svakog koraka. To provjeravanje vam omogućava ponovno pokretanje instalacije bez gubljenja posla kojeg ste već obavili, u slučaju da srušite sustav usred instalacijskog postupka. Ako morate opet pokrenuti instalaciju, morat ćete odabrati boju, konfigurirati tipkovnicu, opet uključiti swap particiju i opet montirati sve diskove koje ste inicijalizirali. Sve ostalo što ste učinili pomoću instalacijskog sustava bit će sačuvano. Tokom cijelog instalacijskog postupka bit će vam ponuđen glavni izbornik, naslovljen ``Glavni izbornik instalacije Debian GNU/Linuxa''. Izbori na vrhu izbornika će se mijenjati pokazujući vaš napredak u instaliranju sustava. Phil Hughes je napisao u Linux Journal (http://www.linuxjournal.com/)u da biste mogli naučiti _pile_ da instalira Debian! Želio je reći, instalacijski postupak je uglavnom _lupanje_ po tipci _Enter_. Prvi izbor u instalacijskom izborniku je sljedeća radnja koju biste trebali poduzeti prema onome što sustav otkrije da ste već učinili. Trebao bi glasiti ``Dalje''. Sada dolazi sljedeći korak u instalaciji sustava. 7.4. ``Konfiguracija tipkovnice'' --------------------------------- Osvijetlite izbor ``Dalje'' i pritisnite _Enter_ kako biste konfigurirali tipkovnicu. Odaberite tipkovnicu koja odgovara rasporedu vašeg jezika (dakle ``Croatian''), ili odaberite nešto približno ako željeni raspored nije naveden. Nakon što se instalacija sustava završi moći ćete odabrati raspored iz šireg raspona izbora (kao root pokrenite `kbdconfig' nakon završetka instalacije). Osvijetlite željeni izbor tipkovnice i pritisnite _Enter_. Kursor pomičite tipkama strelicama -- one su na istom mjestu u svim rasporedima, pa ne ovise o konfiguraciji tipkovnice. Ako instalirate na radnu stanicu bez diska, sljedećih nekoliko koraka će biti preskočeno jer nema lokalnog diska za particioniranje. U tom slučaju, vaš sljedeći korak će biti Poglavlje 7.13, ```Konfiguracija mreže'''. Nakon toga ćete montirati svoju NFS root particiju u Poglavlje 7.10, ```Montiranje već inicijalizirane particije'''. 7.5. Pred-učitavanje upravljačkih programa ------------------------------------------ U nekim neuobičajenim situacijama, možda ćete željeti pred-učitati kernel module s floppy pogona. Općenito, možete ignorirati ovaj izbor. 7.6. Posljednja prilika! ------------------------ Jesmo li vam rekli da napravite backup? Evo vaše prve prilike za brisanje svih podataka na vašim diskovima, i vaše zadnje prilike za čuvanje svog starog sustava. Ako još niste napravili backup svih diskova, izvadite disketu, resetirajte sustav, i napravite ga. 7.7. ``Particioniranje tvrdog diska'' ------------------------------------- Ako još niste particionirali svoje diskove za Linux native i Linux swap datotečne sustave kako je opisano u Poglavlje 4.6, `Particioniranje prije instalacije', sljedeći korak će biti ``Particioniranje tvrdog diska''. Ako ste već stvorili barem po jednu Linux native i Linux swap particiju, ``Dalje'' će glasiti ``Inicijaliziranje i uključivanje swap particije'', a ovaj korak čak možete preskočiti ako vaš sustav ima malo memorije i morali ste uključiti swap particiju čim se sustav digao. Što god izbor ``Dalje'' bio, možete pomoću tipke za dolje odabrati ``Particioniranje tvrdog diska''. Izbor ``Particioniranje tvrdog diska'' vam nudi popis diskova koje možete particionirati i pokreće aplikaciju za particioniranje. Morate stvoriti barem jednu ``Linux native'' (vrsta 83) particiju, a vjerojatno želite barem jednu ``Linux swap'' (vrsta 82) particiju, kako je objašnjeno u Glava 4, `Particioniranje tvrdog diska'. Ako niste sigurni kako biste particionirali sustav, vratite se i pročitajte to poglavlje. Ovisno o vašoj arhitekturi koriste se različiti programi. Na vašoj arhitekturi je dostupan sljedeći program ili programi: `fdisk' Izvorni Linux program za particioniranje, dobar za gurue; pročitajte man stranicu fdiska (fdisk.txt). `cfdisk' Program za particioniranje za nas ostale, kojeg je jednostavno koristiti ; pročitajte man stranicu cfdiska (cfdisk.txt). Jedan od tih programa će se automatski pokrenuti kada odaberete ``Particioniranje tvrdog diska''. Ako ne želite onoga koji se automatski pokreće, izađite iz njega, prebacite se u ljusku (na tty2) i ručno upišite ime programa kojeg želite koristiti (i argumente, ako je potrebno). Zatim u `dbootstrap'u preskočite korak ``Particioniranje tvrdog diska'' i nastavite sa sljedećim korakom. Toplo se preporuča swap particija, ali, ako baš inzistirate, i ako vaš sustav ima više od 16MB RAM-a, možete bez nje. Ako to želite učiniti, odaberite izbor ``Nastaviti bez swap particije''. Ako ste odabrali dizanje sa SRM konzole, morate koristiti `fdisk' za particioniranje vašeg diska, zato što je to jedini program za particioniranje koji može raditi s BSD disklabelima koje zahtijeva `aboot' (sjetite se da je SRM boot blok nekompatibilan s MS-DOS particijskim tablicama - pogledajte Poglavlje 6.6, `Alpha Console Firmware'). `dbootstrap' će sam pokrenuti `fdisk' ako niste dignuli iz `MILO'-a. Ako disk koji ste odabrali za particioniranje već sadrži BSD disklabel, `fdisk' će pretpostavljeno raditi u BSD disklabel modu. Inače, morate koristiti naredbu `b' da bi ušli u disklabel mod. Osim ako želite koristiti disk koji particionirate iz Tru64 Unixa ili jednog od slobodnih operativnih sustava koji proizlaze iz 4.4BSD-Lite-a (FreeBSD, OpenBSD, ili NetBSD), preporučuje se da _ne_ napravite treću particiju koja će sadržavati cijeli disk. Ovo `aboot' ne zahtijeva, i zapravo, može dovesti do pometnje jer će se `swriteboot', alat koji se koristi za instaliranje `aboot'a u boot sektor, žaliti na particiju koja se preklapa s boot blokom. Također, zbog toga što je `aboot' napisan tako da koristi prvih par sektora diska (trenutno zauzima oko 70 kilobajta, ili 150 sektora), _morate_ ostaviti dovoljno praznog prostora na početku diska za njega. U prošlosti, bilo je preporučeno pravljenje male particije na početku diska, i ostavljanje je neformatirane. Zbog istog razloga spomenutog gore, sada preporučujemo da to ne radite na diskovima koje će koristiti samo GNU/Linux. Za ARC instalacije, trebali biste napraviti malu FAT particiju na početku diska koja će sadržavati `MILO' i `linload.exe' - jedan megabajt bi trebao zadovoljavati, pogledajte Poglavlje 4.6, `Particioniranje prije instalacije'. Trenutno ćete morati kopirati ove datoteke ručno, tako da montirate FAT particiju pod Linuxom, ili da koristite `mtools'. Možete koristiti `mkdosfs' za pravljenje FAT particija iz ljuske na instalacijskoj disketi. 7.8. ``Inicijaliziranje i uključivanje swap particije'' ------------------------------------------------------- Ovo će biti sljedeći korak nakon što stvorite jednu particiju diska. Možete inicijalizirati i aktivirati novu swap particiju, aktivirati prethodno inicijaliziranu, ili nastaviti bez swap particije. Uvijek je dopušteno ponovo inicijalizirati swap particiju, pa odaberite ``Inicijaliziranje i uključivanje swap particije'' osim ako ste sigurni da znate što radite. Ovaj izbor će vam najprije dati dijaloški okvir u kojem piše ``Odaberite particiju koju treba uključiti kao swap uređaj.''. Zadani uređaj bi trebao biti swap particija koju ste već napravili; ako je tako, samo pritisnite _Enter_. Na kraju dolazi upit za potvrdu, jer će inicijalizacija uništiti sve trenutne podatke na particiji. Ako je sve u redu, odaberite ``Da''. Zaslon će bljesnuti pri pokretanju inicijalizacijskog programa. 7.9. ``Inicijaliziranje Linux particije'' ----------------------------------------- U ovom trenutku, sljedeći ponuđeni izbor bi trebao biti ``Inicijaliziranje Linux particije''. Ako nije, to je zato što niste završili particioniranje diska, ili niste odabrali nijedan od izbora koji se tiču vaše swap particije. Možete inicijalizirati Linux particiju, ili montirati već inicijaliziranu. Primjetite da `dbootstrap' _neće_ nadograditi stari sustav bez njegova uništavanja. Ako nadograđujete, Debian se obično može sam nadograditi i `dbootstrap' vam neće biti potreban. Za pomoć u nadograđivanju na Debian 2.2 pogledajte upute o nadograđivanju (http://www.debian.org/releases/2.2/alpha/release-notes/). Prema tome, ako koristite stare particije koje nisu prazne, tj. ako želite jednostavno odbaciti ono što je sada na njima, trebali biste ih inicijalizirati (što briše sve datoteke). Štoviše, morate inicijalizirati sve particije koje ste stvorili u koraku particioniranja. Skoro jedini razlog za montiranje particije bez inicijaliziranja u ovom trenutku jest ako ste na njoj već proveli neki dio instalacijskog postupka pomoću istog seta instalacijskih disketa. Odaberite ``Inicijaliziranje Linux particije'' za inicijaliziranje i montiranje `/' particije. Prva particija koju montirate ili inicijalizirate bit će montirana kao `/' (što se čita kao ``root'' -- korijen). Bit ćete upitani treba li održati ``Pre-2.2 Linux Kernel Compatibility?''. Ako ovdje kažete ``Ne'' znači da nećete moći pokrenuti 2.0 ili ranije Linux kernele na vašem sustavu, jer će datotečni sustav imati neke osobine koje 2.0 kernel ne podržava. Ako znate da nikad nećete morati pokrenuti kernel 2.0 ili ranije sorte, tada možete ostvariti neke manje koristi tako što ćete ovdje reći ``Ne''. Postavljena vrijednost je ``Da'' zbog kompatibilnosti. Također ćete biti upitani o tome treba li pregledati disk za lošim blokovima. Postavljena vrijednost je preskakanje ovog pregledavanja, jer to može oduzeti puno vremena, a moderni kontroleri diskovnih pogona interno detektiraju i ispravno postupaju s lošim blokovima. Ipak, ako ste imalo nesigurni o kvaliteti vašeg diskovnog pogona, ili ako imate prilično star sustav, trebali biste napraviti pregled loših blokova. Sljedeća pitanja su tek potvrđivanja. Bit ćete pitani da potvrdite svoje postupke, jer je inicijaliziranje destruktivno po sve podatke na particiji, i bit ćete obaviješteni da se particija montira kao `/'. (Tehnički, montira se na `/target'; kada ponovno dignete sustav, to će postati `/'.) Jednom kad ste montirali `/' particiju, ako imate dodatne datotečne sustave koje želite inicijalizirati i montirati, trebate koristiti izbor ``Alternativa''. Ovo je za one koji su stvorili zasebne particije za `/boot', `/var', `/usr' ili druge, koje sada treba inicijalizirati i montirati. 7.10. ``Montiranje već inicijalizirane particije'' -------------------------------------------------- Alternativa Poglavlje 7.9, ```Inicijaliziranje Linux particije''' je korak ``Montiranje već inicijalizirane particije''. Koristite ga ako nastavljate prekinutu instalaciju ili želite montirati particije koje su već inicijalizirane ili koje imaju podatke koje želite zadržati. Ako instalirate na radnu stanicu bez diska, u ovom trenutku želite NFS-om montirati root particiju s udaljenog NFS poslužitelja. Navedite stazu do NFS poslužitelja po stanadardnoj NFS sintaksi, dakle, `:'. Ako morate montirati dodatne datotečne sustave, možete to učiniti sada. Ako već niste podesili svoju mrežu kako je opisano u Poglavlje 7.13, ```Konfiguracija mreže''', onda će odabiranje NFS instalacije to od vas zatražiti. 7.11. ``Instalacija kernela operativnog sustava i modula'' ---------------------------------------------------------- Sljedeći korak je instaliranje kernela i kernel modula na vaš novi sustav. Bit će vam ponuđen meni uređaja s kojih možete instalirati kernel. Odaberite prikladan uređaj s kojeg želite instalirati kernel i module. Sjetite se kako možete koristiti bilo koji dostupni uređaj, i da niste ograničeni na korištenje uređaja koji ste koristili za montiranje (vidi Glava 5, `Metode instaliranja Debiana'). Primijetite da će se prikazani izbori razlikovati ovisno o tome koji hardver je `dbootstrap' detektirao. Ako instalirate sa službenog CD-ROM-a, softver bi trebao automatski ispravno postupiti. Ako instalirate s lokalnog datotečnog sustava, imate dva izbora. Odaberite uređaj ``harddisk'' ako particija diska još nije montirana; odaberite uređaj ``mounted'' ako jest. U oba slučaja, bit će vam postavljeno pitanje ``Izaberite stazu Arhive'' -- ovo je direktorij na disku gdje ste stavili potrebne instalacijske datoteke iz Poglavlje 6.3, `Dizanje sustava s tvrdog diska'. Ako imate lokalni mirror Debian arhive, možete ga koristiti tako da upišete taj direktorij, često `/archive/debian'. Takve arhive karakteriziraju strukture direktorija kao što su `debian/dists/stable/main/disks-alpha/current'. Možete sami upisati stazu, ili koristiti `<...>' dugme za pregledavanje stabla datotečnog sustava. Nastavljajući diskusiju o instalaciji s lokalnog diska ili sličnog medija (kao što je NFS), bit ćete upitani za direktorij koji sadrži potrebne datoteke (što može biti bazirano na vašoj podarhitekturi). Primijetite da sustav može inzistirati da se datoteke nalaze na preciznoj lokaciji, uključujući poddirektorije, ako ih ima. Pogledajte logove na tty3 (vidi Poglavlje 7.1.1, `Korištenje ljuske i pregled logova') gdje će `dbootstrap' zapisati lokacije datoteka koje traži. Ako se pojavi izbor ``default'', trebate ga koristiti. Ako ne, probajte izbor ``list'' da `dbootstrap' sam proba naći datoteke (ali primijetite kako ovo može biti vrlo sporo ako montirate preko NFS-a). Kao posljednji izbor, koristite izbor ``manual'' da bi ručno odabrali direktorij. Ako instalirate s disketa, morat ćete ubaciti Rescue Floppy disketu (koja je vjerojatno već unutra), te Driver Floppies disketu. Ako kernel i module želite instalirati putem mreže, možete to učiniti koristeći opcije ``network'' (HTTP) ili ``nfs''. Vaša mrežna sučelja mora podržavati standardni kernel (pogledajte Poglavlje 2.4, `Periferije i ostali hardver'). Ako opcije ``nfs'' nema, morate odabrati ``Odustajem'', vratiti se i odabrati korak ``Konfiguracija mreže'' (pogledajte Poglavlje 7.13, ```Konfiguracija mreže'''), te ponovite ovaj korak. Za opciju ``nfs'' ćete trebati odrediti ime i stazu NFS poslužitelja. Uz pretpostavku da ste stavili snimke Rescue Floppy i Driver Floppies disketa na odgovarajuće mjesto na NFS poslužitelju, te datoteke bi trebale biti dostupne za instaliranje kernela i modula. Za opciju ``network'', trebat ćete odrediti URL što uključuje ime poslužitelja i direktorija. 7.11.1. NFS ----------- Odaberite ``nfs'' opciju, i onda recite `dbootstrap'u ime vašeg NFS poslužitelja i stazu. Uz pretpostavku da ste stavili snimke Rescue Floppy i Driver Floppies disketa na odgovarajuće mjesto na NFS poslužitelju, te datoteke bi trebale biti dostupne za instaliranje kernela i modula. NFS datotečni sustav će biti montiran pod `/instmnt'. Odaberite lokaciju datoteka kao i u ``harddisk'' ili ``mounted''. 7.11.2. Network --------------- Odaberite ``network'' opciju, i recite `dbootstrap'u URL i stazu do Debian arhive. Pretpostavljena vrijednost će obično raditi, a u svakom slučaju, staza je vjerojatno točna za bilo koji službeni Debian mirror, čak i ako promijenite poslužitelj. Možete odabrati skidanje datoteka kroz proxy poslužitelj; samo upišite server _...ova rečenica nije dovršena..._ 7.11.3. NFS Root ---------------- Ako instalirate na radnu stanicu bez diska, trebali ste već konfigurirati mrežu kako je opisano u Poglavlje 7.13, ```Konfiguracija mreže'''. Sada bi vam trebala biti ponuđena op